Danas je Velika subota, uspomena na Isusov pogreb i silazak u Ad

Velika subota ili strasna subota je hrišćanski praznik posvećen uspomeni na pogreb Isusa Hrista i njegov silazak u Ad. Ona je dio strasne sedmice i uvod u praznik Vaskrs.

Pravoslavna crkva vjeruje da je Hristos na veliku subotu bio u grobu tijelom, a da je duhom bio u Adu i da je u isto vrijeme na prestolu bio sa Ocem i Duhom, samim tim što je on sveprisutni Bog, neodvojiv od druga dva lica Svete Trojice.

Na Veliku Subotu, tijelom u grobu, a dušom u Adu, Hristos je razrušio vrata pakla. Smrt koja je do tada vladala nad preminulim dušama, pobjegla je od spasitelja.

Tada je Gospod duše pravednika iz Ada uveo u rajska naselja. Na taj dan je Isus Hristos pokazao da je došao kraj starom vijeku koji je bio obilježen svetkovanjem subotnjeg dana, i otpočeo novi vijek u kome se svetkuje dan njegovog vaskrsenja - nedjelja.

Na taj posljednji dan nedelje stradanja i smrti, vjernici cjelivaju plaštanicu na Hristovom grobu koja se na Veliki petak svečano iznosi pred pravoslavne oltare i krajem dana u subotu, pred slavlje vaskrsenja, uz poseban ritual ophoda oko crkve unosi u oltar.

Plaštanica se još na Veliki petak iznosi i postavlja na posebno ukrašen sto (grob Hristov), ispred oltara i cjeliva se sve do večernjih sati Velike subote.

Plaštanica u Patrijašijskoj kapeli

Sveštenici u pravoslavnim hramovima se u znak vaskršnje radosti i pobjede nad smrću presvlače u svete odežde i u osvijetljenoj crkvi čitaju Jevanđelje o radosnoj vijesti anđela.

Statije na Veliku subotu

„Živote Hriste, bio si položen u grob, i anđelske vojske se užasavahu, slaveći zvoje snishođenje."

„Jedan od Trojice radi nas u tijelu pretrpe prezrenu smrt, užasava se sunce i drhće zemlja."

„Sudija svijeta kao osuđenik stade pred Pilata sudiju i bi osuđen nepravedno smrću na krsnom drvetu".

„Sunce a ujedno i mjesec pomračivši se spasitelju, ponašaju se kao dobrorazumne sluge; koji oblače crnu odjeću".

„Kao čovjek umireš spasitelju dobrovoljno, i kao Bog vaskrsnuo si mrtve iz grobova i dubine grijehova".

„Ko će iskazati zaista, novi strašni događaj? Jer onaj koji vlada stvorenjem danas prima stradanje i umire za nas".

„Veličamo te, Isuse care i poštujemo pogreb i stradanja tvoja, kojima si nas spasao od propasti".

„O gore i humke i množine ljudi, plačite svi i tužite sa mnom materom vašega Boga."

„O slatko moje proljeće, čedo moje najslađe, kamo zađe tvoja ljepota?"

„Dostojno je veličati tebe životodavca koji si na krstu ruke raširio i satro moć neprijatelja."

Velika subota je dan uoči Vaskrsa u kome se završavaju poslovi neophodni za doček velikog praznika. Sprema se i čisti kuća, pripravlja ruho.

Prva statija na Veliku subotu

A sutra će biti služena Vaskršnja liturgija

Blagodatni oganj

Svake godine, u subotu pred pravoslavni Vaskrs, kada služi pravoslavni prvojerarh, u Kuvukliji, na grobu Gospodnjem dešava se jedno od najvećih čuda koje se ponavlja od davnina.

Sa neba silazi Blagodatni oganj koji čudesno pali svijeće pravoslavnom patrijarhu.

Na Veliki petak i Vaskrs sina Božijeg u nedjelju, u Jerusalimu na zemlju sa neba silazi Blagodatni oganj. To je dan koji je tijelo Gospoda, koliko možemo da znamo, provelo upravo tu, u grobu, u Kuvukliji.

Dan koji je svijet proveo „bez Boga", žrtveno postradalog na krstu za razriješenje grijehova svijeta.

Hram u vrijeme silaska Blagodatnog ognja

Na Veliku subotu hodočasnici, ljudi različitih nacionalnosti i predstavnici različitih crkava, dolaze u hram Groba Gospodnjeg i čekaju Božiji blagoslov, silazak Blagodatnog ognja.

Još sa večeri u petak u hramu su pogašena sva kandila, vrata Kuvuklije zapečaćena su. Oko dva sata poslijepodne litija koju predvodi jerusalimski patrijarh pristiže ka Kuvukliji.

Patrijarh se razodjeva, ostaje samo u stiharu, i s trideset tri svijeće u rukama, po broju Isuovih godina proživljenih na zemlji, ulazi ka grobu.

Ljudi s usrdnom molitvom iščekuju čudo. I najednom svjetlost obasjava Kuvukliju. Patrijarh izlazi sa upaljenim svijećama. Svako teži da o plamen tih sveća zapali svoju.

Za nekoliko minuta čitav hram se ispunjava bijelo-plavičastim sjajem. Ljudi kao da se kupaju u neopalimom ognju, koji nikoga ne peče. Svi se raduju blagodati, osjećaju nevidljivo prisustvo Isusa Hrista.

Bilo je nekoliko pokušaja da se svetkovanje Svetog ognja oduzme od pravoslavnih. Tako su katolici za vrijeme krstaša pokušali da prizovu silazak blagodatnog ognja, ali bezuspješno.

Postoji još jedan, poznatiji slučaj,  koji se dogodio u 16. vijeku. Naime, na dan uoči Vaskrsa Jermeni su potplatili turskog načelnika da patrijarha ne pusti u crkvu Svetog Groba.

Spriječen da uđe unutra, patrijarh se počeo moliti kod vrata hrama i oganj se kroz stub ulaznih vrata spustio i upalio svijeće patrijarhu.

Stub se pri spuštanju Svetog ognja raspukao i ta pukotina se i danas može vidjeti.

Ovaj Blagodatni oganj tokom prvih minuta apsolutno ne pali i ne peče.

Da bi se otklonile sumnje u ovaj čudesan događaj, pojava Svetog ognja se zbiva pod strogim i revnosnim nadzorom civilnih vlasti.

Paljenje Svetog ognja, na srpskom jeziku.