U ovom članku ispričaćemo vam priču o jednom kultnom specijalitetu našeg kraja - sušenim domaćim hercegovačkim kobasicama.

susene kobasice

Ovo je omiljeni i rasprostanjeni delikates u našim krajevima. Velika većina domaćinstava u Hercegovini ima sušare i sami prave domaće kobasice. U ovom članku ćemo govoritio samo o domaćim sušenim kobasicama.

Kobasice su najvjerovatnije najstariji suhomesnati specijalitet na zemlji. Po sadašnjim saznanjima, sušenje kobasica započelo je još prije 3.500 godima u Vavilonu, i to po receptu koji je gotovo identičan kao i ovaj današnji.

Mnogi narodi su kasnije preuzeli i modifikiovali ovaj način prezervacije mesa. Čak i Homer u svojoj Odiseji opisuje vrstu kobasice napravljene od kozjeg želuca punjenog krvlju i masti koja se peče iznad otvorene vatre.

Možemo pretpostaviti da se radi o vrsti krvavice. Goodine 589. p.n.e. spominje se lachang, kineska kobasica izrađena od jagnjetine i ovčetine.

U srednjem vijeku proizvodnja kobasica doživjela je pravi procvat i kobasičarstvo je postalo prava umjetnost. Kobasičari širom Evrope osmišljavali su nove recepte i smjese pa su gotovo svaki veći evropski grad i pokrajina dobili svoju kobasicu, po kojoj su postali poznati.

Upozorenje Svjetske zdravstvene organizacije da su osušene mesne prerađevine kancerogene ne prestaje da izaziva polemiku u javnosti. Nesporno je da korišćenje konzervansa, u industrijskim mesnim namirnicama, negativno utiče na zdravlje ljudi, ali se postavlja pitanje da li su mesni proizvodi zaista kancerogeni isto.

Protiv ove teorije su se naročito pobunili oni koji u svojoj režiji suše meso, na tradicionalan način.

I, u pravu su. Domaće sušene kobasice ne sadrže supstance koje se stavljaju u industrijske. Od pamtivijeka se ovi proizvodi, u domaćinstvima, suše na jedan ustaljen način, i nigdje nije dokazano da su oni "krivci" za nastanak karcinoma crijeva, pankreasa i prostate, o čemu se najviše govori.

Čak ni dim, na koji se upire prstom se u toliko maloj količini zadržava u osušenim proizvodima, da je apsolutno besmisleno pomisliti da može biti kancerogen. Osim toga, da bi se eventualno tako nešto i dogodilo, trebalo bi da se konzumiraju ogromne količine ovih proizvoda, što je apsolutno nemoguće.

Niko ne može da pojede u toku dana kilogram osušenog mesa i da nastavi to da radi u kontinuitetu.

Jednostavno, osušene prerađevine su takve da ih zbog snage koje posjeduju ni najveći gurmani ne konzumiraju u pretjeranim količinama. Znači, umjerenost u jelu je glavna zaštita za zdravlje.

kobasice Uobičajeni izgled hercegovačkih sušara. Ko ovome može da odoli?

Ono što mnoge interesuje je da li su i koliko kobasice zdrave i hranljive.

Kobasice su izvor proteina i masnoća, sastojaka koji su našem organiznu neophodni. U prosjeku 100 grama kobasica sadrži dva grama (1%) ugljenih hidrata, 27 grama (41%) masti, i 14 grama (28%) proteina.

Kobasice su “masno jelo” , pa samim tim i dobar izvor proteina, koji su neophodni za mišiće i gradivni su element svih tkiva.

Proteini su sastavljeni od aminokiselina. Pojedine aminokiseline naš organizam ne može samostalno da sintetiše, pa je neophodno da na dnevnom nivou unosite dovoljne količine proteina.

Dinljene kobasice su visokokalorična hrana. Na 100 grama sadrže oko 520 kalorija.

Najbolji način pripreme mesa za kobasice je ručno sjeckanje. Kako većinu to mrzi, meso se može i samljeti na krupniju šajbu, ali slaninu obavezno ručno sjeckati na kockice.

Što se tiče začina, najbolje je komade mesa pripremljene za mljevenje usoliti prije mljevenja i ostaviti dva dana na hladnom da meso upije so i primi mirise ostalih začina koji se dodaju (tucana paprika, biber...), tako da posle mljevenja ne moramo rukama miješati meso da se so i začini rasporede.

Meso koje meljete ne treba da bude masno, bolje je dodati slaninu sječenu na kockice.

Sušene kobasice ipak nisu preporučljive za osobe koje su podložne gojaznosti, dijabetičarima, onima koji imaju povišen holesterol, pritisak, šećer, kao ni osobama koje imaju problema sa kardiovaskularnim sistemom.

Znači, Hercegovci slobodno nastavite da i dalje uživate u svom specijalitetu. Naravno, u razumnim količinama.

Naši ljudi gdje god da se odsele ne mogu bez specijaliteta iz rodnog kraja.