Stara legenda, koja se u Trebinju prenosila decenijama unazad, kaže da bi se sa vrha Leotara, kad je dobro vedro, kroz durbin vidjela i italijanska obala. Neki su u novije vrijeme pokušavali, ali bi im se uvijek pred okom našao pokoji oblak.
Oni malo stariji i iskusniji planinari pričali su da se obala više ne može vidjeti, jer se klima promijenila, pa da u potpunosti vedrog neba više skoro i nema, a i kad ga ima - uvijek se nađe "neka tama" koja sprečava oko da dopre do "žabara".
Šta Vi mislite o ovome?