Na današnji dan 1992. i 1994. godine odigrale su se mitrovdanske ofanzive, u kojim je hrabri nevesinjski narod odbranio vjekovna ognjišta i daleko brojnijem hrvatsko-muslimanskom neprijatelju nanio nenadoknadive gubitke. Svi su se tih dana borili za Nevesinje - i mlado i staro i žene i djeca.

nevesinjsko ratiste

Noć nad Nevesinjem, iznad Veleži....

Majka je u smrt spremala sina,
Milovala mu uvojke, u nebo gledala
Odgovor od Svetog Dimitrija
Čekala...

A daleko gore, plameni jezici
Podno Veleži
A ispod ognja
Zmija palaca i vuk reži...

Hladnoća steže
Ledeni novembar
Preko srca brije
Sa neba najednom
Oglasi se
Sveti otac Dimitrije

„Naprijed kolono
Samo pravo i ravno
Pod moje skute
Trebam vojnike, junake,
Regrute".

A oni kreću... Ka zmiji lete
I vuku što reži
Hrabro im u čeljust, nevini idu
U plamen podno Veleži...

„Dimitrije mili....“, majka vapi
„Samo mi sina kući vrati,
Đavolu Srbi, Turci, Hrvati
Bog me po đavolu ženom stvori
Ne, ne pričaj ništa Sveti
Ne pravdaj se, Ne govori
Samo mi sina kući stvori

„Oplela majka, čarape nove,
Ispleglala košulju svatovsku
O Bože slasti
Samo mi Svetitelju dijete kući vrati

I jednom me u životu počasti...
„Evo, nikada više psovati neću,
I huliti na te...
Da oprostiš....Đavo nek nosi
I Srbe i Turke i Hrvate
I njihove majke u plamen gledaju
Čekaju da se djeca kući vrate...

A s neba muk
Samo se plamen kroz noć diže
I ćuti Sveti Dimitrije
A znao je nekad, blagosiljati,
I brže i jače i hitrije...

„Nemam više đece,
No njega jedna“, skrušeno majka jeca
„Mi smo stari sve krivi
Nisu nevina djeca
Oba sam oka isplakala
Kad sam ga na svijet donijela
A danas tebi dala
I dabogda još stotinu isplakala
Samo ga kući dočekala"

Sveti otac i dalje ćuti
Pod Veleži plamen
I pušaka jeka
Daleka...

A onda kao iz dubine
Do majčinog srca glas se vine
Dimitrije sveti, njegova riječ,
Ko zla kob ka majci leti

„Nećeš starice čekati dijete dovijeka
Kad jutro svane, pogledaj ka nebu
Tamo ga traži
Sin ti je, majko, sa braćom svojom,
U bataljonu junaka
Na vječnoj straži".