U Trebinju se sastalo bratstvo Šoša sa svih strana svijeta - od Amerike i Rusije do Australije.
Posjetili su svoje rodno mjesto - selo Šoše na Bobanima i dogovorili se za sastanak njihovog bratstva u septembru sljedeće godine.
Puni utisaka su bili svi koji su kročili u mjesto gdje su rođeni oni ili njihovi očevi, djedovi...
Selo Šoše nalazi se na 680 metara nadmorske visine, gdje vjetar uvijek piri, gdje sunce uvijek sija, a kiša kratko pada jer morski oblaci brzo pređu Bobansku visoravan.
Sa vrha Motke vidi se Bokokotorski zaliv i Jadranska obala, kao i Bjelasnica, sjeverno od Popova polja.
Prvi put na ognjište svojih predaka došao je Vladimir Šošo, koji nije krio oduševljenje Hercegovinom i ne znajući da u gradu podno Leotara ima svoga imenjaka.
"Emotivno sam uzbuđen i svaka riječ koju izgovorim ne može da opiše moju radost, a uporedili smo naše živote po širokom svijetu, naša iskustva, naša zadovoljstva", rekao je Vladimir koji živi u Trstu.
Druženje je počelo uz priču, od davne 1700. godine kada su tri brata koja su najvjerovatnije došla sa Kosova iz sela pored Gnjilana naselili Bobane.
U tom selu na Kosovu i danas živi Vasilije Šošić koji zna da ima rođake u Trebinju, a u Dalmaciji, Vojvodini i Sarajevu ima prezime Šošić koje potiče od prezimena Šošo.
Priči nikad kraja, a gdje je priča o svom kraju neizbježna je i pjesma.
Pjesmu je započeo Momčilo, a nastavili ostali.
"Tamo daleko je zemlja moja
tamo je moj rod,
tamo gdje cvjeta limun žut
tamo je nama jedini put,
tamo gdje raste pelim i smilje
tu je meni najmilije".
Duboko u noć su se družili, pričali, pjevali...
Domaćini ovog druženja Vlado i Momčilo Šošo rekli su da je tradicija nešto što mi imamo u venama i u srcima i da nema ništa ljepše nego znati da imaš svoga brata negdje u svijetu kroz čije vene teče ista krv.
Šta Vi mislite o ovome?