Trebinjac Marko Majo Aleksić dovezao je nedavno svoj dvotočkaš u Nordkap /Sjeverni rt/ - jednu od najsjevernijih tačaka Evrope, do koje se može doći motociklom, čime je postao prvi Trebinjac koji je to uradio vozeći iz svog rodnog grada, piše TrebinjeLive.info

nordkap majo aleksic trebinje (2)

U ovoj svojevrsnoj ekspediciji bilo je još pet bajkera, koji su zajedno sa Majom svoje “ljubimce” dovezli do najbliže kopnene tačke Sjevernom polu - svojevrsnom snu svakog bajkera, fotografisali se i upisali u knjigu osvajača ostrva, a onda pohitali nazad da što prije izađu iz polarnog kruga.

Na ovo putovanje naš sugrađanin je otišao sasvim slučajno, jer je jedan član ekspedicije u međuvremenu odustao, pa se Maju “san” ostvario veoma brzo, za razliku od drugih pet koji su se na ovo putovanje pripremali više mjeseci.

Ja sam posljednji pridruženi član koji je najmanje razmišljao o ovom putovanju, a najprije mi se ostvario san, istakao je Majo.

Planirali su da će "putešestvije" trajati između 20 i 30 dana, a ono je trajalo 24. I dok su Majovi prijatelji iz Pančeva prešli oko 9.500 kilometara, on je prešao oko 10.500, s obzirom na to da je trebalo doći i vratiti se iz Pančeva u Trebinje.

Bilo je naporno putovanje jer smo prelazili 400 i više kilometara dnevno. Nije baš prijatno preći toliko kilometara po kiši i na deset stepeni Celzijusovih, kazao je Majo, dodajući da su rijetki momenti kada je temperatura prelazila više od 15 stepeni u Norveškoj, kao i da ih je tokom putovanja 15 dana pratila kiša.

Svako jutro su na laptopu gledali koja su najbliža mjesta u tih 400 pređenih kilometara, a zatim bi čekirali spavanje i tako dan za danom. Sa sobom su nosili šatore, kape i odjeću za kampovanje za najrazličitije vremenske uslove.

„Spavali smo po bungalovima u šumama, kampovima pored puta, studentskim domovima koji se ljeti iznajmljuju, hostelima“ , priča nam Majo, dodajući da su ih komarci u Finskoj izujedali kao nikada do sada, a da izgledaju kao rode.

Odlazak motociklom na Nordkap je za bajkere isti doživljaj kao za planinare penjanje na Mont Everest, pojašnjava nam naš sugrađanin, navodeći da su na najsjevernijoj kopnenoj tački do Sjevernog pola proveli oko sat vremena.

„Na Sjevernom rtu kad smo mi bili padala je kiša, a kad je lijepo vrijeme sa hridi koja je visoka oko 300 metara vidi se more“, kaže Majo.

Kad dođe zima i polarna noć, polarna svjetlost je prelijepa, direktno iznad glave onih koji se tada nađu na jednoj od najsjevernijih tačaka Evrope.

nordkap majo aleksic trebinje (2)

Pošto smo bili u periodu ljeta - to je vrijeme kad se po čitav dan vidi, a noću nije bistro kao po danu, ali je kao neko svitanje ili sumrak“, dočarava nam Majo svoj ugođaj.

Do Nordkapa su stigli vozeći preko Mađarske, Slovačke, Poljske, Litvanije, Letonije, Estonije, odakle su iz Talina prešli u Helsinki, pa kroz Finsku ušli u Norvešku.

Povrtak je bio kroz Norvešku preko fjordova do Atlantskog okeana.

Obilazili su sve što je interesantno - od Laponije - sela Djeda Mraza do Tromsa, spustili su se preko norveških ostrva u Atlanskom okeanu, preko sjeverne Danske došli su u  Njemačku, a zatim preko Češke i Mađarske došli na cilj - u Pančevo.

„Mogli smo i brže doći sa manje kilometara, ali smo obilazeći Norvešku u njoj proveli pola puta“, kaže Majo.

Od zemalja u kojima je bio ovoga puta najviše mu se svidjela Poljska, dok je Finska sumorna, jednolična zemlja, ravna sa puno šume, močvara, jezera i komaraca. Norveška je lijepa, ali im vrijeme nije dopustilo da vide sve njene blagodati.

nordkap majo aleksic trebinje (2)

Siniša Štampić Lale, koji je organizovao ovo putovanje, kaže da put koji su prešli nije neuobičajen poduhvat u današnje vrijeme, ali da je to zasigurno bio prije 30 godina, kada je jedan njegov prijatelj "poni ekspresom" (motorom sa pedalama) došao do Nordkapa.

Sva šestorica imaju preko 50 godina. Najstariji od njih je bio Bojan Forjan, koji je na putovanju proslavio rođendan.

Naš sugrađanin sa oduševljenjem priča i o dočeku u danskom gradu Randersu, gdje ih je kao najrođenije sačekao bajker Akan iz Trebinja.

Dvadesetak dana pred polazak, Akan je bio u kafiću 'Andergraund' i kad je saznao da će grupa motociklista ići do Nordkapa pozvao nas je da kod njega obavezno svratimo, priča nam Majo Aleksić, dodajući da su kada su došli kod Akana imali sve na raspolaganju - stan, garažu za motocikle, spremljenu večeru i doručak.

nordkap majo aleksic trebinje (2)

Tokom putovanja među bajkerima se stvorilo novo prijateljstvo.

„Ostaće prijateljstvo, jer moj odlazak u Sloveniju gdje je Bojan i u Bugarsku gdje je sada Nešo, a da im se ne javim bio bi klasični promašaj, a to i ja očekujem od njih kad dođu u Trebinje, iskren je Majo.

Uz Maja, Bojana i Laleta do Nordkapa su stigli i Nenad Lozović, Mile Pojatar i Aleksandar Stevanović.

nordkap majo aleksic trebinje (2)