U ovim julskim danima, kada se obilježava Dan trebinjske brigade Vojske Republike Srpske /VRS/, sjećamo se i julskih dana ratne 1992. godine, koji su ostali upamćeni po agresiji Hrvatske na opštinu Trebinje, po svakodnevnim jakim napadima neprijateljske artiljerije i pješadije, ali i odlučnoj odbrani boraca Trebinjske brigade.

jedinica huma

Iz tog razloga, danas pominjemo jednu jedinicu iz sastava Trebinjske brigade VRS koja je branila Trebinje na jednom od najtežih položaja - na jednom od glavnih pravaca napada tzv. vojske Republike Hrvatske (HV) 1992. godine, pravcu Ivanica – Hum, na teritoriji opštine Trebinje.

Jedinica je bila prvobitno angažovana na prostoru Hutova, da bi kasnije svoj ratni put nastavila u širem rejonu Huma (od sela Zaplanik do mjesta Hum).

Iako je 13. jula na planini Vlaštica zaustavljena ofanziva Hrvatske vojske prema Trebinju, na pravcu Zaplanik – Hum dejstva se nastavljaju, i u sljedećih nekoliko dana poslije 13. jula, iz ove jedinice poginulo je još osam njenih pripadnika.

Ova ratna jedinica tokom odbrambeno-otadžbinskog rata imala je 14 poginulih vojnika, 46. ranjenih. Jedinica je tokom ratnih dejstava zarobila pet pripadnika HV i predala ih komandi Trebinjske brigade.

Da su prijateljstva stečena u teškim ratnim okolnostima izuzetno jaka, kao i da vojnici u tim okolnostima postaju zaista "braća po oružju“ potvrđuje i primjer ove jedinice.

Drugarstvo stečeno u ratu i sjećanje na poginule saborce, ovu jedinicu ističu od mnogih drugih. Još od ratne 1994. godine sve do danas pripadnici ratne jedinice „sa Huma“ svake godine sastaju se dva puta godišnje: 14. jula da odaju počast i sjećanje na svoje poginule saborce, kada polože cvijeće i upale svijeće svojoj paloj braći, i treće subote u septembru kada se okupe na druženju pripadnika jedinice, i prisjete događaja iz vremena odbrambeno-otadžbinskog rata.

Prvi put okupili su se 9.9.1994. i tako svake godine do danas. Za njih, to je postala tradicija.

Tog 14. jula 1992. godine, poginula su četiri pripadnika ove jedinice: Milan Mićo Vučinić, Ljubiša Sorajić, Ferhat Radončić i Kosta Miletić.

Da se u tim ratnim danima nije gledalo ko je ko - da su svi bili jednaki, potvrđuje i ovaj tragični događaj, kada su, izvlačeći svoje ranjene saborce - Ferhata Radončića i Kostu Miletića, poginuli Milan Mićo Vučinić i Ljubiša Sorajić. Izuzetan primjer hrabrosti i čojstva.

Danas se, međutim, više pažnje posvećuje nekim "gradskim herojima" koje je u prvi plan istakla politika i interes određenih grupa, bez obzira što u toj priči ima dosta neistine.

Primjera kao što je ovaj iz jedinice "sa Huma" bilo je dosta u odbrambeno-otadžbinskom ratu. Ali o ovakvim primjerima hrabrosti i žrtvovanja za bližnjeg u režiranim medijima nema mjesta. Izgleda da je lakše prihvatiti laž i unaprijed režirane priče, nego istinu...

jedinica huma

Kako u ratu, tako i danas pripadnici "jedinice sa Huma" služe drugima za primjer, nekada zbog hrabrosti, ljudskosti i požrtvovanja, danas kao moralni primjer drugima zbog tradicije sjećanja na svoju palu braću, koja su zauvijek ostala na položaju, na Humu.

Ovu priču potvrđuju i riječi Ernesta Hemingveja: "...sve što sam bliže liniji fronta, srećem bolje ljude..."

Slava braniocima Trebinja!