Manastir Svete Katarine je sagrađen na mjestu ispod Sinajske gore, u Egiptu, gdje se prema Starom zavjetu Gospod obratio proroku Mojsiju oko 1400. godine prije Hrista, kod nesagorive kupine.

manastir svete katarine

Godine 330. na ovom mjestu carica Jelena, majka cara Konstantina Velikog (srpskog porijekla prim. aut.), podigla je kapelu posvećenu Bogorodici. Uz ovu kapelu odlukom cara Justinijana I (rođen u selu pored Leskovca), (527-565), i carice Teodore, gradi se crkva, trobrodna bazilika od crvenog granita kojim obiluju sinajske planine.

Manastir Svete Katarine je najstariji manastir u svijetu.

manastir svete katarine Sinajska gora

Mojsije je tu, na mjestu sadašnjeg manastira, vidio plameni oganj u žbunu kupine koji gori, a ne sagorijeva, i čuo je glas anđela Božijeg: „Mojsije! Mojsije! Izuj obuću svoju s nogu svojih, jer je mjesto gdje stojiš sveta zemlja“.

U okviru manastira nalazi se i bunar, gdje je Mojsije prvi put vidio i upoznao svoju ženu.

manastir svete katarine

Kupinov žbun je jedinstven u svijetu. Pokušavali su ljudi da presade njegove mladice na neko drugo mjesto, ali se nigdje nisu primile. Dijelovi nesagorive kupine su slati na analize u relevantne laboratorije, gdje je utvrđeno da je kupina vjerovatno stara koliko i Mojsije.

Manastir je okružen najvišim vrhovima granitne planine Sinajske gore (vrh Sveta Katarina 2.642 m, Mojsijev vrh 2.285 m).

manastir svete katarine Vrh Horiv gdje je Mojsije dobio 10 zapovijesti

Crkveni objekti su, prije svega u odbrambene svrhe, opasani četvorougaonim kamenim zidinama sa četiri kule. Godine 542. car Justinijan i carica Teodora otpočeli su gradnju nove crkve i monaškog konaka.

Unutrašnjost crkve ukrašena je krajem VI vijeka. Ime Sveta Katarina nosi od IX vijeka, kada su mošti ove velikomučenice, rođene u Aleksandriji 294. godine, prenijete sa vrha Sinajske gore u manastir, gdje i danas počivaju.

manastir svete katarine

Manastir posjeduje drugu najveću zbirku rukopisnih knjiga na svijetu, koja broji više od 3.500 knjiga i od koje je veća jedino rukopisna zbirka koja se čuva u Vatikanu.

U manastirskoj zbirci se do polovine XIX vijeka nalazio Sinajski kodeks, najstariji prepis Biblije, sačinjen u IV vijeku, koji je danas izložen u Britanskom muzeju u Londonu.

manastir svete katarine

U manastiru se čuva i sporazum o izuzeću, dokument sa otiskom Muhamedove ruke, koji su, prema predanju, monasi manastira dobili lično od Muhameda 625. godine, kada su, da bi sačuvali manastir od muslimanske najezde, otišli u Medinu i zatražili pomoć od muslimanskog proroka.

Muhamed je napisao dokument u kome zahtijeva da se manastir zaštiti i zapečatio ga otiskom svoje ruke. Ali, bojeći se da to neće biti dovoljno da zaštite manastir kada ga je u XI vijeku fatimidski kalif opkolio sa trupama, monasi su kalifu poslali pregršt blaga iz bogate manastirske riznice, a preko noći, za svaki slučaj, srušili su trpezariju i sazidali džamiju sa minaretom koji se vidi preko zidina izvan manastira.

Naravno, kalif nije razrušio manastir, a minaret i danas postoji, pa je ovaj manastir jedinstveno mjesto u čijoj unutrašnjosti se nalazi i muslimanska bogomolja.

manastir svete katarine Muhamedov dokument o zaštiti manastira

Manastirske riznice čuvaju i najstarije enkaustične ikone koje su se izrađivale do VII vijeka, a sačuvane sinajske potiču iz vremena kada je nastao i mozaik u oltaru.

U VI vijeku izrađena je Ikona Hrista Pantokratora, najstarija sačuvana ikona Hristova, na kojoj su slikovito prikazane dvije prirode Gospoda Isusa Hrista - božanska i ljudska. Sačuvane su i ikone, rađene u istoj tehnici Svetog Petra, Bogorodice sa anđelima i svetih ratnika...

U manastirsku riznicu grčki sveštenici dozvoljavaju da uđu samo pravoslavci.

manastir svete katarine Najstarija poznata ikona Hrista Pantokratora

Za manastir Svete Katarine na Sinaju vezan je i dio srpske istorije. Poznato je da je car Justinijan još u VI vijeku doveo desetak porodica sa prostora današnje rijeke Drine, i naselio ih uz sam manastir sa ciljem da čuvaju manastir.

Za dio današnjih Beduina koji naseljavaju okolinu manastira se smatra da su potomci starih Srba sa područja današnje Srbije. Zanimljivo je i to da su oni jedina zajednica pored Srba u svijetu koji imaju i slave porodične slave.

Sveti Sava na svom drugom putovanju po svetim mjestima, boravio je na Sinaju 1234. godine. Tu je proveo čitav Časni post, moleći se za svoj srpski rod i čitav hrišćanski narod.

Manastiru su sveti kraljevi Dragutin i Milutin darovali brojne poklone koji se čuvaju u manastirskom muzeju i biblioteci. U manastiru se nalazi prvi srpski psaltir.

manastir svete katarine Srpski psaltir

Srpski - Sinajski psaltir ili Dimitrijevi zapisi je starosrpski (srpska redakcija staroslovenskog jezika) crkveni rukopis iz XI. vijeka. Predstavlja najstariji sačuvani Psaltir na staroslovenskom jeziku.

Pronađen je u manastiru Svete Katarine na Sinaju po kome i nosi naziv i gdje se još uvijek čuva, još se naziva i Dimitrijevim zapisom po autoru, za sada najstarijem srpskom književniku Dimitriju Sinaitu.

Pisan je na glagoljici i do sada je pronađeno 209 listova pergamenta. Najveći dio Psaltira (177 listova) je otkriven 1850. godine od strane ruskog arhimandrita Porfirija Uspenskog, a ostala 32 lista otkrivena su 1968. godine.

Smatra se da su kao pokloni srpskih velikaša, mnogi najstariji srpski rukopisi dospjeli u manastir Svete Katarine, gdje se i danas nalaze.

Prisne veze između Srbije i manastira su postojale i u vrijeme cara Dušana. Krajem XIV vijeka monah Joanikije srpski je postao iguman manastira, i to u vrijeme kada je u manastiru bilo više srpskih monaha.

U manastiru pjevaju „po glasovima“ koji su tipični za srpsko narodno pjevanje, a osam vrsta glasova (melodijske formule izuzetno drevne) se koristi i u srpskom crkvenom pojanju.

manastir svete Katarine Ruka Svete Katarine

U XI vijeku dijelovi moštiju Svete Katarine raznijeti su po hrišćanskom svijetu, a u samom manastiru čuvaju se i glava i lijeva ruka svetiteljke. Pravoslavci imaju tu privilegiju da se poklone i cjelivaju ruku Svete Katarine, a nakon toga monah svakome daruje prsten na kome piše „Agia Katarina”.

Pisac ovih redova doživio je tu veliku počast, jer su grčki sveštenici samo Srbima i Rusima dozvolili da cjelivaju mošti svete Katarine i pritom dobiju prsten. A u bogatu riznicu dozvoljeno je bilo da uđu samo Srbi.

Manastir je u posjedu Grčke pravoslavne crkve.

manastir svete katarine Prsten koga dobija svako kome je dozvoljeno da cjeliva mišti Svete Katarine

Sveta Katarina rođena je 294. godine kao Doroteja u Aleksandriji u mnogobožačkoj porodici, gdje je stekla široko obrazovanje.

Ova svetiteljka je početkom četvrtog vijeka, u vrijeme hrišćanskih progona, hrabro svjedočila vjeru hrišćansku, a kako je dobro poznavala filozofiju, istoriju i paganske običaje zadala je velike muke svojim progoniteljima zbog čega su je svirepo mučili.

U jednoj viziji, Sveta Katarina je primila prsten od samog Gospoda Isusa Hrista, u znak obručenja njemu. Taj prsten do danas stoji na njenoj ruci.

Postradala je za vjeru u vrijeme cara Maksimina, a po predanju su njeno tijelo anđeli prenijeli na vrh Sinaja.

U IX. vijeku jedan od sinajskih monaha usnio je mjesto na kome se nalazi sveto tijelo mučenostradalne Katarine na kome su ga kasnije pronašli i sagradili kapelu posvećenu svetiteljki, a svete mošti prenijeli u manastir gdje se i danas čuvaju. Od tada manastir postaje poznat pod imenom Svete Katarine.

manastir svete katarine Sveta Katarina

Kao što smo ranije istakli, manastir se nalazi u podnožju Sinajske gore. SIN je jevrejski naziv za Boga mudrosti i uopšte naziv za ovu planinu u Egiptu - SINAJ je jevrejskog porijekl

Termin SINAJ koristi se tek od pojave hrišćanstva, a ranije se ta planina zvala SERBAL, kao i danas u nejevrejskim jezicima.

manastir svete katarine

Na ovoj staroj karti vjerovatno uočavate planinu Serbal, kao i planinu Banat, te rijeke Mir i Vir-as.

manastir svete katarine

manastir svete katarine

Planina Serbal (Mount Serbal) ili Planina SRBA, se nalazi u nacionalnom parku Svete Katarine na jugu Sinaja.

Na Planini Serbalu je bilo mnogo pećina koje su naseljavali monasi u ranohrišćanskim vremenima, a postoje i tragovi iz četvrtog vijeka. Mnogi su natpisi na stijenama u podnožju brda Serbal, i duž putanje do vrha.

Postoji mjesto na putu koje se zove Mokatteb, ili dolina pisanja.

Interesantni su stoga sinajski (srbski) papirusi pronađeni u manastiru Svete Katarine, pisani srpskim pismom - ćirilicom.

Detaljnije pogledajte ovdje, sinhronizovano je na naš jezik.

Prvi dio

Drugi dio