Učenik četvrtog razreda Gimnazije "Jovan Dučić" Tijana Babić osvojila je prvu nagradu u konkurenciji srednjoškolaca na konkursu literarnih i likovnih radova "Svuda za sve", koji je organizovao Crveni krst Republike Srpske, povodom obilježavanja nedjelje ove organizacije.

pisanje

Tema ovog konkursa bila je inspirativna za trebinjsku gimmnazijalku, jer svuda oko nas ima puno ljudi kojima treba pomoći.

"Trebaju se izbrisati granice vjere i u ljudima trebamo gledati ljudsko i trebamo ih dijeliti na dobre i loše" , rekla je Tijana.

To je jedini ispravan pogled na svijet i u dobrim ljudima pronašla je inspiraciju u lijepome, jer sve što je lijepo treba da zasijeni ružno. Kad je krenula da piše, riječi su same izlazile iz nje.

"Lijepo uvijek pobjeđuje i dugo sam to nosila u sebi, ali je ovo bio pravi trenutak da to izađe iz mene i stavim na papir", zaključila je Tijana.

Svi profesori u Gimnaziji otvoreni za svaki vid saradnje i Tijana se zahvaljuje svima koji su joj pomagali i nadopunjavali u dosadašnjem radu.

Tijana Babić je do sada osvojila prvu nagradu sa tri pjesme na 13. "Teatru mladih" i dru nagradu na "Nedjelji djeteta", koju je raspisao Republički pedagoški zavod.

SVUDA ZA SVE Uče nas da se bojimo onoga što nam nije poznato. Uče nas da volimo samo sebe i ono što nama pripada, a to, u stvari, znači ne voljeti dovoljno ni sebe. Ne možeš u ogledalu tražiti samo svoj odraz i smješkati se samozadovoljno. Narcis je bio nesretan. Voljeti samo svoju horizontalu i bojati se vertikala oko sebe, znači zgasnuti. Stajati u mjestu nesiguran i sve više sam...Ne!

Samo jaki mogu prihvatiti druge, drugačije. Kada zrene, čovjek može pronaći prijatelja i ženu gdje god poželi. Kada zrene žena, može roditi dijete bilo koje boje i imena. Svako ima crvenu krv i svako plače isto. Smije se pjesmom istih zvončića.

Ipak, toliko je različitosti među nama. Svaki talas u istom moru je drugačiji. Svaka biljka, svaka životinja. I čovjek svaki. Ne postoji ničega ni dva ni tri, sve je jedno, neponovljivo. Tu svako postoji radi svakoga. Savršenstvo. Samo je čovjek izmislio kosu, nož i mač. Upire prstom u drugačijeg. Mjera svih stvari je on i niko drugi. Od sebe i sličnih pravi svetinju, a sve drugo je kužno, treba mrziti.

Mržnja ubija sunce i zasipa ledom! Vjetar se zove rat i sije leševe, duhovne i fizičke!
Ne!

Mjera svih stvari smo svi mi zajedno. Mi se odlično možemo razumjeti. Nova mora možemo zavoljeti tek kada izbacimo svoju obalu kao jedino mjesto. Kada otvorimo kapiju svoje male avlije u kojoj prizivamo samo svog boga, a ne pomislimo da je pravi samo onaj koji nas uči da budemo ljudi. Onaj koji nas uči da budemo putnici preko svakog mosta i ponora, a ne starci koji venu u svojoj dolini.

Religija je učiteljica, a ne huškač. Loši je zloupotrebljavaju. A nijedna, zapravo, ne nagovještava zlo. Sve molitve nas upućuju na ljubav prema drugima:

"Bože, dozvoli da se moje ruke pune poštovanja dotaknu stvari koje si Ti stvorio. Tražim snagu, ali ne da bih nadjačao svoju braću, nego samo da bih nadjačao svog najvećeg neprijatelja-sebe".

"Gospodaru moj, nauči me da je tolerancija najveći stepen moći, a želja za osvetom prvi znak slabosti!"

"Gospodaru moj, kad se ogriješim o ljude, podari mi snagu izvinjenja, a kada se ljudi o mene ogriješe, podari mi snagu oproštaja!"

Ima nešto divno u tome što smo različiti i u tome što smo isti. Niko nije bolji ni manje vrijedan, osim ako je bolji ili manje dobar čovjek. Sva vrata svijeta su otvorena za svakoga ko dolazi kao prijatelj. Moja kultura plus kultura drugih je čovječanstvo. Imam dvije ruke i veliko srce, i mogu da zagrlim sve raznolike svjetove, samo ne onaj sa zlim pamćenjem. Veliki Mahatma Ganda je rekao: "Naša sposobnost da dostignemo jedinstvo raznolikosti će biti ljepota i test naše civilizacije."