Pričati o državi iz koje dolaziš nije nimalo lako. Čovjek je nosi u srcu i duši, čuva kao najveću dragocjenost, i uvijek joj se vraćam ma gdje god da odem. Iako živim u BiH - nju ne priznajem za svoju iz mnoštva razloga o kojima ne treba pričati jer nisu vrijedni pomena.

republika srpska

Republika Srpska je zemlja koju priznajem. Nažalost, ona je još uvijek samo entitet, ali znam da ce doći dan kada će i ona steći status države, male ali prelijepe.

U ovoj Republici svako mjesto je priča za sebe. Kuće naših djedova i pradjedova, oronule i stare, kao da opominju nas mlade da ih posjećujemo i oživljavamo. Naši preci su nam pričali o djetinjstvu koje su teško osjećali u ovim krajevima.

Govorili su o vrijednostima ljudi koji su živjeli u jadima bolnih svanuća i sumraka, a bili su izuzetno pošteni i hrabri. Nadali su se da njihova smrt neće biti uzaludna. I nije. Prenijeli su na nas tu ljubav prema Republici, a ona se ne smije zaboraviti jer ćčovjek bez nje nije završen čovjek.

Moja drzava je vječito nasmijana, spremna da pruži ruke putniku namjerniku i primi ga u svoje okrilje dobrote i nježnosti. Svi gradovi Srpske su posebni i svaki nas na svoj način očara, ali u samo dva grada se ljudi uvijek vraćaju.

Na jugu Hercegovine smješteno je Trebinje, grad koji svako ko ga jednom posjeti nosi u srcu.

bakljada delija dan republike srpske trebinje

Kraj njega protiče dragulj, ljepotica Hercegovine, modrooka rijeka Trebišnjica. Ona spokojno žubori i nestaje u daljini noseći sa sobom tajne.

Trebinje je grad koji liči na bajku koja svakoga podsjeća na to da ljepota postoji i da je zagrljaj topao. Moj grad je druželjubiv, ponosan i osjećajan. U sjenama kršnih planina nalazi se Banjaluka, glavni grad Republike Srpske. Mirno sanjari uz sum riječne pjene. Svako ko pažljivo oslušne osjeti njegov puls.

Vrbas, čarobna rijeka, vijekovima teče kroz ovo parče zemlje. Tako tekući, svaka kapljica čuva neku srpsku tajnu. Vrbas odnosi ratove i donosi mir, odnosi tugu i donosi sreću, odnosi stare naraštaje i donosi nove.

banjaluka

Ova rijeka je putnik koji se nagledao velikih kanjona i zelenih dolina, visokih planina i tamnih šuma. Ona je veoma iskren putnik čija mladost nikada ne umire. A sam grad - to toplo mjesto privlačno za turiste odiše svojom prirodnom ljepotom i skrivenim blagom.

A ono što moju zemlju čini još ljepšom jeste toplo srce i prijateljski pružena ruka njenog naroda.

Danas se sve više priča o tome kako ni ljubav ni prijateljstvo više ne postoje bez oslanjanja na interes i korist. Što više upoznajemo ljude to manje o njima znamo. Ali za razliku od tih iskvarenih pojedinaca postoje oni čija ljubaznost i dobrota mami svakog stranca u naše krajeve, a na one što odlaze ostavlja neizbrisiv trag i tjera ih da se jednog dana opet vrate.

Ljudi oko nas se često smjenjuju. Vrijeme teče i nestaje dok se pored nas sve mijenja, poprima drugačiji ton i dobija nova obilježlja. Sve su to novi ljudi koji nadolaze jedni za drugim u naš zivot kao novi stranci i odlaze čim prestanu to da budu.

Mnogi starci koji su preživjeli ratove nudeći svoj život za otadžbinu sada tu ljubav prenose na svoje potomke. I zaista je tako.

kolona automobila trebinje dan republike

Ljudi ovdje drže do tradicije, vole sve što je srpsko i brane svoju zemlju životom.

Ko zna, možda nikada i nećemo postati država ali ljudi koji ponosno sjede na krovu moje zemlje moraju da proliju i posljednju kap krvi za bolje sutra svih nas.

Mnogo je problema sa kojima teško izlazimo na kraj, mladi i obrazovani ljudi napuštaju ove prostore, a bas takvi su nam potrebni za naše ciljeve. Sve se danas svodi na novac a to nas može samo dovesti do mracnog tunela bez izlaza.

Ali, ja, ipak čvrsto vjerujem da moja zemlja neće nestati i da ću jednog dana sa ponosom reći da živim u državi Republici Srpskoj.