Ekskluzivno za TrebinjeLive.info, filmski kritičar Milan D. Špiček iz Beograda napisao je sveobuhvatnu kritiku novog ostvarenja režisera Emira Kusturice "Na mliječnom putu". Poslije dugo vremena, publika ima priliku da pročita mišljenje čovjeka čijoj se rečenici vjeruje! Zbog autentičnosti, tekst je na ekavici!

KADA JE BOG SIŠAO NA ZEMLjU, VIDEO JE RIBE IVERKE I ODMAH JE ODLETEO NATRAG. A ONDA JE POSLAO EMIRA KUSTURICU.

IZMEĐU LjUBAVI I MRŽNjE Ova izjava izazvaće gađenje u krugu Kusturičinih neprijatelja, kojih uistinu nije mali broj. Profesora ili vole ili ne vole. Sredine nema. Ovi drugi, jedva čekaju da mu zariju nož u leđa.

milan d spisek Milan D. Špiček

Ja pripadam onima koji veruju da ga je zaista poslao sam Bog (53,07%), pa sam sada na žeravici, kako da kažem truth and nothing but the truth, šta je moja duša doživela u njegovom najnovijem delu “Na mliječnom putu”, a da slučajno ne preteram ili ne daj Bože nešto važno izostavim.

Moje kolege, velika većina, visokoumnici koji su posisali sva znanja iz kinematografije, blazirani od dogogodišnjih razvlačenja po Kanovima, Venecijama i Berlinima, gde se više laktaju na koktelima i žurkama da dođu do ića i pića nego što govore o filmovima, jedva su dočekali da još jedan biser iz niske Kusturičinih đerdana, popljuju, jer je, tamo neko, iz one druge postave, rekao da Profesor ovog puta nije dosegao visine, što će reći, samog sebe.

emir kusturica na mlijecnom putu

Šta je pozadina ove mržnjologije?

Ja mislim, zato, što je Emir Kusturica stvorio jedan Drvengrad, Kameni grad, što je osmislio najnekonvencionalniji filmski festival u svetu - Kustendorf, što svira gitaru da mu prođe vreme aha, što je napisao dve knjige prodate u tiražima od preko sto pedeset hiljada primeraka (!), što umesto cola-cole pije bozu kod Ćorkana, što igra fucu na dva golića s fudbalskim magom Maradonom, što je na per tu sa Velikim Vladimirom, što govori sedam jezika, i što mu nije potrebna adresa da bi primio poštu na ruke: ma iz kog dela sveta da pošalješ pismo, dovoljno je da na koverti napišeš samo njegovo ime.

10 kustendorf mecavnik lav dijaz emir kusturica

A šta mene fascinira kod ovog Bogočoveka? I njegove fanove u kompletu? Pa upravo ovo izrečeno i muve (čitaj pokret) u njegovim filmovima, jer pred radoznalim očima gledalaca celog sveta, u pokretnim slikama koje stvara - sve je move, sve je u pokretu, sve igra: osim glumaca, i cica-mace, kerovi, guske, patke, ćurke, ptice, sokoli, magarad, pa i sam kamen (surovo lepe Hercegovine).

Dokazao je da i kamen može da glumi.

Rođen je u Sarajevu, u uglednoj porodici intelektualaca u čijoj kući, osim Andrića, često je boravio i gospodin Šiba Hajrudin Krvavac, i u kojoj su se vodili ozbiljni razgovori o životu i kulturi življenja, življenja sa kulturom, pa, naprosto, zbog velikog Šibinog uticaja reditelja antologijskog filma “Valter brani Sarajevo” (najgledaniji film u svetu, računam samo gledaoce u Kini), nije mogao drugi odgovor da da svom ocu Muratu, kada je stasao za visoke škole: ”Hoću da budem isto što i čika Šiba”.

Upisuje FAMU u Pragu i na pred kraj prve godine dobija sledeću ocenu svojih profesora: ”Proše pana, ovaj mladić kada se bude vratio, napraviće ršum u jugoslovenskoj kinematografiji”.

Ugledni profesori su pogrešili: napravio je ršum u svetskoj.

emir kusturica

U “Valteru” se kod čika Šibe prvi put sreo s kamerom. Kao glumac. Istina, ako trepnete, nećete biti sigurni da li je to On, ali, kako nema malih uloga, mladi Emir, zapravo, počeo je kao glumac.

Ozbiljan actor postaje kada i reditelj. Obeležio je nekoliko francuskih filmova. I, najnoviji, svoj, kao scenarista, reditelj i glavni junak “Na mliječnom putu”.

Put mu je bio trnovit do prvog filma “Sjećaš li se Doli Bel”. Deset godina je trebalo političkim glavešinama u komunističkoj Jugoslaviji da odobre snimanje Emirovog prvenca za koji je dobio najvišu nagradu u Veneciji ali nije otišao da je primi jer je menjao parket u stanu.

Za sve svoje filmove Emir Kusturica, valjda je to neki reper, je nagrađen. Od prvog studentskog filma “Gernika” o čuvenom delu Pabla Pikasa, kompilacija igrane i dokumentarne strukture u Karlovim Varima, “Nevjeste dolaze” i “Bife Titanik” tv film, do najnovijeg, koji neće biti nigde nagradjen jer je veliki majstor odlučio da se više ne igra i da trku prepusti drugima.

Da je pogrešio potvrđuje i njegov često diskutabilan film “Arizona dream” koji je posle premijere bio ispljuvan a na Berlinskom festivalu nagrađen Srebrnim medvedom (!?).

Jean-Marc Bouineau u podužem eseju složenom u “Mala knjiga o Emiru Kusturici” za Velikog Emira u prologu kaže: ”Od anahronistične ljubavi jednog ćurana i jedne ribe, rođen je Emir Kusturica, koji bi leteo čim bi ga stavili u vodu (obratite pažnju na ovu igru reči). Jer, reč je o jednoj čudnoj ribi koja kao ćuran, gleda samo sa jedne strane; ali sa prave. Sa strane ljudskog bića! Ako se filozofija krije u okeanu ili u dnu živinarnika, kako nam se čini da Kusturica kaže, ostaje nam, dakle, nada, da ćemo preživeti na ovoj zemlji jer su jedina filozofska bića životinje".

mala knjiga o emiru kusturici

Ne volim citate, ali, ovaj skoro da otkriva, otkriva veći deo, način razmišljanja i prilaz životu i stvaranju Profesora od filma, pera, muzike…Već rečeno.

Mlečni put je samo jedna od milijardu galaksija u vidljivom delu univerzuma, i od posebnog je značaja za ljudski rod jer je dom Sunčevog sistema. Naslov, „Na Mliječnom putu“ možda nema nikakve veze sa galaksijom u kojoj se nalazi i majka Zemlja, ali je duhovita smicalica autora, jer se u jednom ratnom ludilu glavni junak vojnik Kosta u tumačenju autora, nalazi na mlečnom putu, prenosi na magarcu mleko od svoje štale do linije fronta u vreme minulog rata u Jugoslaviji.

na mlijecnom putu

Na špici filma, Kusturica upozorava neupućenog gledaoca, da je scenario napisao koristeći tri priče i mnogo, mnogo mašte, što je uostalom svojstveno ovom čudaku. Surove prirodne lepote Hercegovine gde je film sniman, uglavnom okolina i neka sela i zaseoci Trebinja, nisu scenografija, već kako sam negde u uvodu rekao su epizode, epizodne uloge, jer snažan kontrast kao na Tikalovim maštarskim slikama s puno pejzaža i čudovištanaca, kamen, golet i hercegovački krš, daju izuzetnu snagu lepoti i priči i Nevesti u tumačenju prelepe Monike Beluči (u tom smislu ni za pedalj ne zaostaje i naša Sloboda Mićalović), pa je posmatrač zbunjen šta ga je snašlo u tom bratoubilačkom ludilu kada je bezbrižno mogao samo da zaviruje u duše dvoje zaljubljenih, u jednoj galaksiji kojoj pripada ovaj svet a čiji je Dom Sunčev sistem.

https://www.facebook.com/namlecnomputu/photos/a.1492012550809136.1073741831.1459061737437551/1492013120809079/?type=3

Da li je scenarista Emir Kusturica smetao glumcu Emiru Kusturici ili reditelju Emiru Kusturici? Samo u jednom: reditelj je ispustio glavnog glumca, nije ga vodio kao što znalački ume kada se nalazi samo iza kamere, ali, mudro je glumčeve scene u montaži sveo na razumnu meru pa se usuđujem da kažem da je i na ovom zadatku bio na visini.

Ko se seća filma „Na dokovima Njujorka“ Elije Kazana, setiće se kako Marlon Brando sedi na motociklu tako što jednu nogu prebacuje preko druge. Kosta sedi na magarcu u istoj pozi, a na ramenu nosi sokola, rezervne oči za pronalaženje neprijatelja i podlih zmija.

Prvi deo filma, ili prva priča ispričana s mnogo, mnogo mašte, sveden je na igru očima između Koste i Neveste, druga priča iz bajkovite atmosfere pretače se u ratne scene da bi trećom zaokružio svoje kazivanje ponovnim vraćanjem prirodi sve izatkano minuncioznom heklericom i protkano razoružavajućim humorom.

na-mlijecnom-putu-1 Foto: fcs.rs

Kusturica voli izuzetne, ekstremne situacije čoveka. Njegova usijanja, oštru, žestoku pa i brutalnu sliku, sa ciljem da to njegovo shvatanje života i umetnosti jasnije i ekspresivnije izrazi ali strogo vodi računa o lepoti i nežnosti. Ponavljam se; u njegovim filmovima sve se kreće, move, ne samo što stanje podrazumeva takvu dramaturgiju, već je to i simbolika života, života viđenih sokolovim očima.

Režijom koja za njega nema tajni, kulturom i snagom vizuelnih osećanja, Profesor gradi magične slike ekspresije i portretira izuzetno markantne likove, koje onda sa lakoćom donose Monika Beluči, Sloboda Mićalović, Magare, Soko, Zmija, Miki Manojlović (možda je negde preigrao). Ni jedan lik nije zastao samo na skici.

https://www.facebook.com/namlecnomputu/photos/a.1492012550809136.1073741831.1459061737437551/1492017320808659/?type=3

Devet godina je prošlo od poslednjeg Kusturičinog filmskog ostvarenja. Ali, ni vreme mu ništa ne može, ni vreme ni bavljenje uzgrednim, naoko beznačajnim poslovima (stvaranje farme na Mećavniku gde njegove krave daju mleko A klase jer slušaju Šopena, dok jedna gospodja iz Trebinja pravi sir za kakav ni Francuzi ne znaju), njegova sklonost ka realnom i irealnom, nadrealnom ostala je neokrnjena.

Duhovit, nežan, surov, mračan, stari dobri Emir.

Na kraju bih, Profesora uporedio s Mocartom, ne samo zato što stvara fantastične filmske simfonije već i zato što sam iznad lida citirao deo teksta iz „Doma za vešanje“, a i lično sam ga uporedio s Bogom, filmskim i drugim, jer je neprevaziđeni kompozitor, i MOcart kao i Kusturica imao brojne neprijatelje.

Najveći neprijatelj Mocarta bio je minorni dvorski kompozitor Salijeri. Salijeri je iz dna duše mrzeo Mocarta. Ali mu se potajno divio.

U svetskoj kinematografiji, Emir Kusturica ima mnogo Salijeria.