Miho Ćuk (84) iz ljubinjskog sela Ograde, nekada najstariji uzgajivač duvana u RS, od ovog posla je odustao jer nema organizovanog otkupa.

duvan miho cuk ljubinje

- Rodio sam se pod listom duvana. Sadili su ga moj otac, djed, pradjeda, a ja sam uzgajao ovu biljku skoro osam decenija, otkad znam za sebe – kaže Ćuk.

Najstariji sadilac žutog lista se sjeća da se prvo uzgajao „mali“, pa „veliki ravnjak“, koji su davali rod od 20 do 50 kila.

Nakon „ravnjaka“ prešao je na „hercegovac“, a onda na sortu „bubalo“, koja se uz „virdžiniju“ i sada sadi u ljubinjskom kraju.

- Govorili su i za „bubala“ da ne može preći 50 kila, a može preko stotinu ako se pravilno radi i ako je dobra godina. Sa svake stabljike ne može su ubrati isto. Nije jednako ako je debela kao ruka iza šake ili je tanka ili ako je list dug 30 ili 50 centimetara – objašnjava Ćuk.

Ističe da se za svaki posao, pa i za sadnju duvana, koga su zvali „sirotinjska majka“ treba kvalitetno pripremiti.

- Dobro izorati zemlju, nađubriti i eto roda, ako nije neka prokleta godina. Ako nisi dao ne možes se nadati – kaže Miho.

Sjeća se da je 1985. godina bila izuzetno rodna, kada je duvan imao najbolji rod i kvalitet.

- Kiša je pala na vrijeme, a onda zasušilo. Gornji list bio je kao srednji. To je najbolja godina koje se sjećam - navodi on.

Nije zaboravio ni kraj osamdesetih godina, kada nije nanizao nijedan list duvana.

Od sadnje duvana odustao je kad je prekinut organizovani otkup.

- Da postoji otkupna stanica možda bi i u ovim godinama života posadio bar tri hiljade sadnica, ali švercom se nikad nisam bavio. Duvan sam prodavao samo u Ljubinju. Nisam htio da pare dajem negdje drugo, neka ostane našoj opštini i našem narodu. Kao starog uzgajivača zvali su me da prodajem u zapadnoj Hercegovini, Crnoj Gori, ali nisam želio - priča Miho.

Najstariji duvanjar u RS kaže da je od prodaje duvana nekada izmirivao sve obaveze, školovao djecu, proslavljao slave i svadbe.

- Da bi se sadiocu isplatilo cijena kilograma morala bi biti bar sedam do osam KM. Ne isplati se saditi za tri – četiri marke, ali ko je prinuđen mora, iako nema nikakve računice - objašnjava Miho.

On se, ipak, nada da duvanjarska tradicija neće biti prekinuta u ljubinjskom kraju, gdje se duvan počeo saditi prije 130 godina, i da će se naći mlađi duvanjari koji će je „prevezati“ do nekih boljih vremena.

Organizovani otkup duvana u Ljubinju prekinut je prije nekoliko godina, od kada se sve više duvanjara okreće sadnji ljekovitog bilja.