Hercegovina živi na kamenu, i od kamena. Zato i ne čudi što ima najbolje klesare, vajare, mozaičare. Ipak, malobrojni čuvaju tradiciju. Jedan od njih je Trebinjac, Risto Misita, čiji mozaici krase crkve i manastire.

Risto misita

Risto od gena i božijeg dara, nije mogao pobjeći i zato ne čudi što je već sa šest godina počeo da slaže prve kamenčiće, da pravi i sklapa različite oblike i predmete.

Od djeda je naslijedio ime i sklonost za rad sa kamenom. Spretnost u rukama, osjećaj i umijeće da se od hiljada milimetarskih kamenčića sklopi slika su, ističe, božiji dar.

"Da stvarno živiš i voliš to štto radiš da je jače pod mene, stvarno je jače od mene, samo krene, kad se radi mozaik prvo se odrede boje i poredaju, ja ne, ja i prije toga već vidim mozaik, i prije nego što sam odredio materijal i ruka sama krene", kaže Misita.

Od alata koristi tek nekoliko kliješta, čekića i pinceta, a materijal isključivo- kamen. Savršen sklad oblika, tonova i boja Risto postiže uklapajući različite vrste kamena- od bilećkog, onog sa Morina,kao i prilepskog, italijanskog, pakistanskog- kojim je posebno fasciniran.

Od tehnika najdraža mu je ranohrišćanska, jer se njome dobija "živa" slika.

"Mozaik je najstarija i najzahtjevnija tehnika koja uključuje majstorstvo, umjentičko i likovno umijeće, ako nema jedno od to troje ne valja", ističe on.

Bez preciznosti, strpljenja, vjere i molitve, ne bi bilo ni umjetničkog rada i stvaranja, ističe Risto.

Osim mozaika, bavi se klesarstvom i vajarstvom. Posebno su mu značajni čiraci za časnu trpezu Manastira Kosijerevo, ali i porodično kandilo, koje je napravio od pakistanskog kamena.

Kao vrstan muzičar, pravi i posebnu gitaru- naravno od kamena. Da bude vječna, kao i sve što je dosad od kamena nastalo.