Kada je diplomirala na Fakultetu za proizvodnju i menadžment u Trebinju Cmiljana Galanos nije ni slutila da je čeka dugogodišnji staž na berzi rada, ali kada se suočila s tom problematikom odlučila je da uzme stvar u svoje ruke, odnosno, kako se šali, da uzme tijesto, šećer i marcipan u ruke, pišu "nezavisne.com"

cmiljana galanos

Tako je sebi obezbijedila novo zanimanje, po kome je već danas u Trebinju zovu doktoricom za torte.

"U međuvremenu sam se, doduše, i udala, rodila dvoje djece, ali sam sve vrijeme uporno tražila posao, odgajajući djecu i učeći se istovremeno poslu kuvarice, u kome nisam bila vješta. Tortama sam se okrenula kada smo kćerki naručili tortu za prvi rođendan i svi se nekako razočarali. Tada sam odlučila da ću svojoj djeci ubuduće praviti najmaštovitije torte za rođendane", počinje priču Cmiljana.

Baš u to vrijeme njenih kulinarskih početaka na kioscima pojavio časopis "Hrana i vino", iz kojeg je isprobavala sve recepte i iz dana u dan bivala sve bolja, eksperimentišući s raznim smjesama, bojama, okusima.

Prijatelji su se oduševljavali njenim "slanim programom" i tako je počela da radi ketering za firme, ustanove i svakoga ko je poželio njene đakonije, istovremeno ispunjavajući rođendanske želje najprije svojoj djeci, pa sestrinoj, pa klincima iz komšiluka, a onda je fotografije svojih malih remekdjela počela objavljivati na društvenim mrežama i hobi je polako prerastao u biznis, u kome je ovih dana registrovala i radionicu za izradu torti i postala sama svoj gazda.

Prisjetivši se svoje prve svadbene torte koju je napravila, gdje je mlada tražila samo da bude glamurozna, Cmiljana kaže da je to bila i prekretnica u njenom poslu, jer je tom mladenačkom tortom, na kojoj je dotadašnje klasične ukrase i ukrase od šlaga koje su koristili drugi majstori za torte ona uvela fondan i oduševila sve goste na svadbi.

Nakon toga su krenule narudžbe, razvijala se i njena mašta, a ketering je zamijenila isključivo pravljenjem torti, pa joj je postala malena i njena kuhinja u stanu, zbog čega je odlučila da, s obzirom na to da nema posla, registruje samostalnu djelatnost u ovoj branši.

"Dječje, svadbene, rođendanske, kumovske, sve su ovo torte koje su sada moja specijalnost i to u oblicima Vinija Pua, harmonike, poršea, Zvezdinog grba, čipke...", objašnjava Cmiljana.

Ono što je najzanimljivije jeste da je Cmiljana samouki majstor, nikada nije pohađala nikakve kurseve niti škole za izradu torti, pa je sve učila na osnovu sopstvenog iskustva, u kojem je, priznaje, imala dosta muke, pogotovo s fondanom.

"Imam najbolju drugaricu Aleksandru, koja živi u Kanadi i s kojom preko Skypea razmjenjujem iskustva jer domaćice uvijek kriju neku tajnu. Ona mi prenese dobra iskustva tamošnjeg kulinarstva, ali sam joj jako zahvalna jer mi šalje boje i razne alate koji su nedostupni na našem tržištu", priča Cmiljana.

Svaka njena torta je bila drugačija. Tako je na mladenačkom slavlju jednog košarkaša sve iznenadila figura mlade koja stoji na lopti ili mladenci planinari koji osvajaju planinu od torte, pa mladenci igrači folklora koji i na torti u narodnim nošnjama igraju.

Kaže da se mladenke teško odlučuju za izgled torte jer obično imaju tremu, ali zato svekrve znaju da budu vrlo zahtjevne. Ne zaostaju ni mlade mame, koje obično insistiraju da imaju tortu koju je već pravila za neku drugaricu, a ona voli da pravi unikatne.

I pored svega, teško joj pada što ne radi u struci, a razumjeće je, dodaje, svako ko je završio studije i odvojio dobar dio svoje mladosti da se obrazuje, tim prije što je Cmiljana bila ambiciozna, završila je i postdiplomske studije, samo joj je ostala još odbrana teme.

Ipak, i u ovom joj se poslu isplatila diploma tehničkog fakulteta, jer se, kaže, sve vrijeme studiranja bavila sistemom kvaliteta, tako da ona sada uporno pokušava kvalitet svojih proizvoda podignuti na što veći nivo.

Narudžbi je sve više, radi od ujutro do uveče, a kad suprug završi posao priskoči i on u pomoć, tako da se od ovog posla može lijepo živjeti, ali su nekad odricanja velika. Torte moraju biti svježe, a naručuju se uglavnom za vikend, pa su joj ti dani prekratki da završi sve.

Anegdote

Cmiljana pamti brojne anegdote, ali i jedan nemio događaj, kad se mladenačka torta na putu do svadbenog salona oštetila prilikom transporta. Priznaje da joj je tada bilo teže nego mladenki, pa je čak i plakala, ali kada se ima posla s pravim ljudima i problem se brzo prevaziđe.