Episkop zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije rekao je da će, uprkos brojnim kritikama, nastaviti da često nosi farmerke i oblači se kao civil i da će i dalje igrati fudbal, obrazlažući to time da se plaši razlikovanja.

vladika grigorije

"Prijatno me iznenađuje to što je nekim ljudima svejedno kako sam obučen, ali ima i onih koji me stalno kritikuju. Za taj veseli sport mi stalno prigovaraju, što idem na terene da igram. Nije nesvjesno što nosim farmerke i što sam često u civilu. Ispada da sam ja samim tim što sam sveštenik svetiji od onih koji nisu sveštenici, a to je velika obmana i laž. I onda sveštenik, bez obzira na to kako živi i šta radi, misli da je posvećen, ali u stvari je posvijećen svaki hrišćanin krštenjem", rekao je vladika Grigorije u intervjuu za TV "Hram".

On je otkrio i da mu je veoma važno koju muziku građani slušaju.

"Više puta sam ponavljao da ne treba graditi toliko crkava, jer imamo bolnice u kojima nema peškira, nema papira, gde je sve zapušteno, teško je gledati sve to, jer i to je na neki način odraz naše Crkve. Isto je i kada odemo u školu, vidimo da nije onakva kakvu mi želimo. Veoma mi je važno kakva se muzika sluša, kako se ljudi odnose jedni prema drugima. Mnogima se to ne sviđa i misle da samo želim da se pravim važan, ali mislim da je to moja služba".

"Naravno da volim i da mene drugi opomenu, da kažu. I mnogi to uzimaju sebi za pravo, svašta mi zamjeraju, ali se ne ljutim", iskren je vladika. Dodaje da je naročito voli srdačan odnos koji ima sa ljudima.

"Prolazio sam neki dan pijacom, žena koja tamo prodaje pita me - jesi li služio tu i tu, ja kažem jesam, ona me pita - jesi li video moju sestru. To je lijepo i ja to volim. Osjećaj da smo kao familja je vrlo lijep i vrlo prijatan", kaže vladika.

Na pitanje zašto mi širimo ljubav kada nas neko napada, kaže: "Moj odgovor na tu glupost je - je l’ mi treba da budemo kao oni, da uzmemo handžare, pa da koljemo, da pravimo logore, da stavljamo ljude u gasne komore. Nisam ja nerazuman u tom pogledu, nisam neko ko je sentimentalan i koji misli "ljubav, ljubav i samo ljubav", tu ima dosta racionalnog i razumnog. Ja se toga ne plašim, niti se čudim, moja je služba da pomognem narodu na način na koji je hrišćanski, hrabar, primam udarce često, borim se protiv sopstvenog kukavičluka", rekao je on.

Vladika kaže da ponekad i u poljupcima preterujemo.

"Hrišćani su se oduvijek cijelivali, mi imamo te pozdrave poljupcima, ali i tu treba naći neku mjeru, ne treba pretjerivati. Što kaže moja majka: 'Ubi me ovaj narod što me ljubi u crkvi'. Radi se o tome da ipak treba da volimo jedni druge, ali da to nikada ne bude neiskreno" poučava on.

Za svoje mane kaže: "Uglavnom je problem u tome što mi svi mislimo da smo bolji nego što jesmo, ali ja to kažem jer znam sve drame u svojoj duši, tako želim i druge ljude da oslobodim da mogu da slobodno kažu da su slabi, nemoćni, ali da je moćan bog koji nas podiže".

Vladika kaže da se na kritike više ne obazire.

"Ja sam već star čovek da bih plakao nad negativnim rečenicama, preživjeo sam dosta toga suviše emotivno, pa mi je sad sve to smiješno. Kad, na primjer, Đoković izgubi na Olimpijadi, onda su svi razočarani. Ja kažem - čovjek je čovjek, nije bog, pa da ne izgubi", kaže on.