Ivana Ot, kandidat za odbornika u Skupštini grada Trebinje iz reda nacionalnih manjina, poručila je svojim biračima da 2. oktobra glasaju za promjene i Luku Petrovića.

ivana

Moje ime je Ivana Ot i danas vam se predstavljam kao kandidat za odbornika u Skupštini grada Trebinja ispred češke nacionalne manjine.

Po zanimanju sam viši fizioterapeut, nezaposlena. Na birou rada sam već punih 10 godina. Samohrana sam majka i živim u šestočlanoj porodičnoj zajednici. Svoje pravo na rad ostvarujem u drugoj državi, putujući svaki dan da bi u toku ljetne sezone, pokušala da zaradim dovoljno za cijelu godinu, s obzirom na to da u kompletnoj porodici samo moja mama ima penziju.

U politiku nisam ušla da bih ostvarila lični interes, već da bih ukazala na nepravde i poniženja koja se čine građanima Trebinja i da pokušam da to promijenim.

Što se tiče socijalne politike i zapošljavanja, mislim da se tu čini ogromna nepravda. Prije nekoliko  dana sam išla u Biro rada i rečeno mi je da je upravo završen konkurs po kome je primljeno dvoje mojih kolega u Dom zdravlja.

Kakvo je tu pravo i pravda, ako ja, koja sam na birou već punih 10 godina, nisam obaviještena o tome i na kraju nisam primljena, što bi bilo i normalno, jer se na Birou nalazim sa najdužim stažom. Takvih slučajeva je bezbroj i takvoj politici zapošljavanja i socijalne neodgovornosti se mora stati na put, kako bi svi imali jednaku šansu.

Ne mogu a da se ne dotaknem i zapošljavanja djece poginulih boraca. Žao mi je svakoga koji je izgubio svoje najmilije, ali pojedinci su uspjeli i to da skrnave i na račun toga dobiju stanove i riješe zaposlenja svih članova svoje porodice.

Moj otac je demobilisani borac, članovi moje uže porodice su takođe borci prve kategorije, neki i ratni vojni invalidi i niko nije zaposlen, niti oni, niti njihove supruge, što je nedopustivo i krajnje bezobzirno. A takvih slučajeva je bezbroj.

Stava sam da je socijalna karta jedino pravo mjerilo zapošljavanja, brojni su slučajevi samohranih majki sa troje i vise djece, koje jedva sastavljaju kraj sa krajem. Pa 20 godina je prošlo od rata i sramota je da mnogi pričaju,"sto mi otac ne poginu na ratištu da se zaposlim".

Ovo je strašno i pomisliti, a ne reći i mislim da neću biti pogrešno shvaćena.

Što se tiče sporta i kulture to više i vrapci na grani znaju. Trebinje je kulturi centar svesrpskog življa, zemlja Nemanjića,vojvodstvo Svetog Save. Sve to nam je ostavljeno u nasljeđe i najmanje što zaslužuje je da bude prestonica.

Ako je Banjaluka glavi grad, Trebinje treba da bude prestonica sa svim benefitima koje to nosi. Trebinju je potreban elitizam u kulturi.

Čast amaterskim pozorištima i sama sam bila član istog, ali nama su potrebna gostovanja profesionalnih pozorišta, grupa, itd. Ovaj narod to zaslužuje i naši građani to prepoznaju. Sramota je da pored sredstava odobrenih iz grada za te namjene, jedno udruženje građana, tačnije Gradski odbor Pozitivne "Srpske" napravi niz kulturnih događaja koji su najposjećeniji dogadjaji u ovoj i prošloj godini.

Činjenica da predstavu "Prah" sa Natašom Ninković i Zoranom Cvijanovicem pogleda 700 ljudi, a da 300 ostane ispred sale, u danu kada je pola grada na političkim skupovima pozicije i opozicije, dovoljno govori o želji i potrebi gradjana Trebinja i potvrdi da Trebinje uistinu jeste grad kulture.

Š0to se tiče sporta, žalosno je šta se radi FK "Leotar". Moj otac je rođen u Starom gradu i tako sam vaspitana, za mene su Leotar i grad jedna cjelina i meni je teško gledati šta se radi sa klubom i ljudima koji ga danas vode, ljudima koji daju svoje pare da klub preživi, a nazivaju se kriminalcima i drugim pogrdnim imenima.

Svi se mi znamo u ovom gradu i nije potrebno posebno ni naglasiti da se radi o grupi mladih ljudi, gradskih likova koji vole svoj grad i Leotar i da samo njihova ljubav i žrtva - Leotar čuvaju u životu.

Kao pripadnica češke nacionalne manjine, moram da napomenem da je ambasador moje matične države, mom gradu i mom narodu donirao 1.300.000 evra, a da sa druge strane gradonačelnik moga grada ponižava mene kao pripadnicu češke nacionalne manjine!!!!!

Troje mojih kolega, a konkurs traje od 30.8-1.9, znači jedan dan, je primljeno u Dom zdravlja mimo prava i pravde. Lijepo se hvaliti uspjehom investicione konferencije, a da s druge strane ponižavate tog istog ambasadora, ponižavanjem narod koga taj ambasador predstavlja.

Zbog odnosa prema socijalnoj pravdi, zapošljavanju, kulturi, sportu, vrijeđana svih i svakoga, ponižavanjem mene kao nacionalne manjine, nemam dilemu za izbor gradonačelnika.

Apsolutno podržavam gospodina Luku Petrovic za gradonačelnika Trebinja i pozivam sve građane Trebinja i svoje glasače da glasaju za njega. Iskoristite svoje pravo, nemojte da ne izađete na izbore i ne iskoristite svoje demokratko pravo, jer na taj naćin možete biti pokradeni i zloupotrijebljeni.

Svi na izbore da zajedno sa budućim gradonačelnikom Lukom izgradimo bolje Trebinje.