Trebinje su proteklog vikenda posjetili ruski umjetnici, supružnici Dmitrij Vasiljevič Nečitajlo, akademski slikar i Ljudmila Vasiljevna Maljceva, glumica, zaslužna umjetnica Rusije, profesor na fakultetu za režiju, i njihova kćerka Poljina Dmitrijevna Nečitajlo, pozorišna i filmska glumica i pjesnikinja, srpskoj publici poznata kao jedna od najsimpatičnijih glumica iz serije Tajna instituta za dame (Oksana Ničiporenko), koja se emituje na RTRS-u.

ruski umjetnici trebinje

Ova umjetnička familija, koja već niz godina dolazi u posjetu našem zajedničkom prijatelju Veselinu Konataru, doktoru nauka za bezbjednost, po prvi put se obrela u Republici Srpskoj.

Ljudmilu Maljcevu i njenu ćerku Poljinu upoznala sam prije dvije godine u Rusiji, na saboru Vitezova. Sa njima je tada nastupao Jurij Vladimirovič Nazarov, legenda ruske kinematografije i partner Ljudmile Maljceve u mnogim filmovima i predstavama. Tada, u prepunoj sali, gledali smo projekciju filma „Djed i ja“, čiji su glavni protagonisti bili upravo Nazarov i Maljceva.

Pjesma, igra, smijeh, cjelovečernje druženje ostali su mi u sjećanju.

Kako dočekati Ruse u Trebinju kada na raspolaganju imaš samo 24 časa i dan, ljetni, u kome jedva dišeš od vrućine?

Za doček se najprije pobrinula kiša, ljetnji pljusak koji je vratio dah svježine, pregršt mirisa i bistrinu neba, tako potrebnu kombinaciju za istinski susret i uživanje u razgovoru. I, naša prva stanica - hotel Jazina - drvo i kamen; pogled na rijeku, miris trave, hladovina drveća; spokoj koji odmaknutost od urbane sredine donosi. A domaćin – Rus.

ruski umjetnici trebinje

Tu je trebinjske goste susrela i TV-e ekipa. Snimanje, priča, smijeh, i, podrazumijeva se, pjesma. Priča o kozaštvu, o kozačkoj pjesmi (koja se pjeva cijelim bićem, koja budi, osvaja, ali i troši, uzima i obuzima, traži cijelog čovjeka), o slikarstvu (o ocu i majci Dmitrija Vasiljeviča koji su oboje bili slikari; o slikama Dmitrija Vasiljeviča koje se nalaze kod kolekcionara od Venecije do San Franciska) o Rusiji - carskoj i crvenoj; o prošlosti, o sadašnjosti, o snovima, o težnjama, o razdorima, o borbi...

Potom odlazimo kod prijatelja, hercegovački doček – pršut i vino, spontanost i srdačnost. Susreti sa djecom koja su sa nama išla u Rusiju.

Sutradan, subota, obilazak Muzej Hercegovine. Dučićevo ambasadorsko odijelo, dragocjenosti koje je sakupljao putujući, stranstvujući, pjevajući, boreći se najjačim hercegovačkim oružjem – riječju britkom kao sablja, snažnom kao „vojska sa zastavama“.

ruski umjetnici trebinje

U Muzeju kamen koji pripovijeda priču o vijekovima, prošlim, sakrivenim koliko i ispričanim. Za to vrijeme Dmitrij Vasiljevič na mostu slika, za Trebinjce to je novi povod za priču koja će vremenom dobiti detalje, stvarne, dopričane, ali i nestvarne zadojene potrebom da se svemu doda po malo, da priča dobije na neobičnosti, nesvakidašnjosti...

Manastir Tvrdoš. Opet voda, opet kamen, opet priča, ranohrišćanska i opet kiša koja glagolji, ali i smiruje. Goste plijeni sve: mirisi, boje neba, njegova prozračnost, bistrina rijeke, stari temelji crkve, ikone, tišina...

Želja mnogo, a vremena malo. Dogovaramo ono najbitnije – nove susrete. Oktobar, vrijeme kada se u Trebinju ljeto još nalazi u tragovima, kada se još može biti napolju i čavrljati, uz rakiju ili kafu.

Dakle – oktobar, ovaj put sa njima dolazi i Jurij Nazarov što znači da će biti i pjesme, i glume, i razgovora.

Rastajemo se nasmijani - jedno sjećanje na naše zajedničke dane u Rusiji...

ruski umjetnici trebinje