Trebinje je večeras po prvi put bilo domaćin pjesniku i piscu Naodu Vukoviću iz Žabljaka, koji je u Eparhijskom domu priredio pjesničko veče na oduševljenje publike.
Bez obzina na svoje 83 godine, Naod je aktivan pisac i pjesnik, koji pokušava da na durmitorskom području osvjetli kulturu. Njegove rečenice su jednostavke, prilagođene običnom čitaocu, posebno kada piše o ljubavi i sreći, upućujući da je sve, ipak, samo prolazno.
Kaže, da sve što vidi oko sebe pretoči u stih, a sa ponosom ističe da je zavičajni pjesnik, ukazujući na to šta je zavičaj i kako on treba da se voli.
"Svakom srpskom pjesniku je čast da bude u gradu barda srpskih pjesnika - Jovana Dučića. Dolazim sa krova srpstva, jer je Durmitor najveći vrh na srpskim etničkim prostorima, koga je veliki Dučić nazvao srpskim Olimpom. A Trebinje je za mene, kao Dučićev grad, izvor srpske poezije", kazao je Vuković.
Trebinjskoj publici večeras je prikazao kolaž izdatih zbirki poezije. Do sada je napisao tri romana, četiri zbirke pjesama, jednu pripovjetku.
Na pjesničkoj večeri govorili su i Jovan Delić - pjesnik iz Gacka i Sreten Lazarević - ispred knjževnog kluba Žabljak, čiji je Naod predsjednik, dok je ispred trebinjske Prosvjete prisutne pozdravio Rajko Tanasijević.
Organizatori pjesničke večeri bili su Srpsko prosvjetno i kulturno društvo "Prosvjeta" Trebinje i Osnovna škola "Sveti Vasilije Ostroški" iz Gorice.
TAKVI SMO MI
Takvi smo mi
Jer niko ne izgleda kao mi.
Stvarno, kakvi smo mi?
Pa mi, kao mi.
Do kada ćemo ovako mi?
Dok budemo ovakvi mi.
Šta bismo htjeli mi?
Ono što se ne može.
Šta bismo htjeli mi?
To ne znamo ni mi.
Gdje smo to pošli mi?
Tamo, gdje se ne stiže.
A zašto smo pošli mi?
Pa zato što smo to mi.
Znamo li ko smo mi?
Da znamo ne bi bili mi.
Mi smo mi, i samo mi
I niko nije, kao mi,
Niti može biti kao mi
Niti bi htio biti kao mi.
Šta Vi mislite o ovome?