Ovo je najstariji kalendar u poznatoj istoriji. Po njemu, godine su se brojale od postanka svijeta 1. septembra 5508. godine prije rođenja Isusa Hrista.

najstariji srpski kalendar Riječ “kalendar” vuče korijen iz našeg jezika, jer je ova složenica nastala od dvije naše riječi - “kolo” i “dar”.

Srpski kalendar bio je zvanični kalendar svih srpskih država do 19. vijeka. Po njemu su pisane sve povelje, zakoni, odluke, obligacije među ljudima. I danas bi taj kalendar trebao da bude zvanični kalendar Srpske pravoslavne crkve budući da ga je još u 13. vijeku u crkveni kodeks unio Sveti Sava.

Srpski kalendar datira od perioda vinčanske kulture, još od 6. vijeka prije naše ere, na šta ukazuje i simbol za vrijeme, koji je karakterističan i prikazuje luk sa dva presjeka. Najstariji zapis o srpskom kalendaru je nadgrobni spomenik iz 6. vijeka, a ono što je zanimljivo jeste da je datiranje izvršeno ćirilicom, što pokazuje da je to pismo postojalo i prije Ćirila i Metodija.

Nekada je sve datirano po njemu – knjige, povelje, zakoni, nadgrobni spomenici, spomenici kulture. Tome u prilog govori i činjenica da je na Smederevskoj tvrđavi u zidine uklesan datum izgradnje po srpskom kalendaru.

srpski kalendar Prevod natpisa na kuli u Smederevu: „Hristu Bogu blagoverni despot Đurađ, gospodin Srbljem i pomorju zetskom. Naredbom njegovom sazida se ovaj grad u godini 6938. (1430)"

Na nadvratniku crkve Sv. Bogorodice Odigitrije, u Mušutištu, u Ruseničkom Podgoru kod Prizrena, stoji uklesani tekst: „Poče se i sazida se božanski i svečasni hram Prečiste Vladičice Naše Bogorodice Odigitrije iz temelja, u dane previsokoga kralja Uroša, trudom i staranjem velikog kaznaca Dragoslava, sa Jelenom suprugom svojom i Stanišom, sinom svojim, i Anom, kćerju svojom, godine 7823, indikta 5.”

Prevod natpisa na kuli u Smederevu: „Hristu Bogu blagoverni despot Đurađ, gospodin Srbljem i pomorju zetskom. Naredbom njegovom sazida se ovaj grad u godini 6938. (1430)"

Srpski kalendara, je najveličanstveniji spomenik srpskog naroda, nešto što je tako veliko i značajno, a što smo izgubili ili zagubili.
U Istanbulu je ploča despota Đurađa Brankovića, koja čuva zapis: "Ova kula se obnovi i ovo gradsko platno od Đurđa Despota Srbije 6956. godine".

Tu su i nadgrobni kamen popa Dabiživa (Stolac) iz 6139. ili po novoj eri 631, zatim nadgrobnik svetog Klimenta u Ohridu ispisan je 6424., odnosno 916.

Mnogi spomenici, manastiri datirani su po srpskom kalendaru, kao što je, na primjer, spomenik caru Lazaru koji je podigao despot Stefan Lazarević, najučeniji čovjek svog vremena. Tu piše da se kosovska bitka održala 6897. godine. To se nikako ne uklapa u današnje saznanje. U Vujanskom manastiru (između Čačka i Gornjeg Milanovca) nalazi se krst blaženopočivšeg Patrijarha Pavla koji je datiran po srpskom kalendaru.
Najstariji sačuvani dokumenti na kojima se vidi upotreba ovog kalendara jesu Studenički tipik iz 1195. (6703) i Karejski tipik Svetog Save iz 1199. (6707) godine. Kralj Milutin je ovako datirao 1302. godine jednu povelju: „...U leto 6810. sunčevog kruga 22. lunarnog indikta...". Car Dušan je u jednom hrisovulju ovako napisao: „...Meseca aprila, 23. dan u leto, 6856. indikta .1.“, a tu se vidi da su se ponekad koristili i mjeseci iz Julijanskog kalendara.

srpski kalendar Zakonik Cara Dušana donijet je 6857. godine

Po srpskom kalendaru, godina se dijeli na ljeto i zimu – ljeto počinje na Đurđevdan 6. maja, a zima na Mitrovdan, 8. novembra.

Iznenađenje je da su to dva datuma kada se smjenjuju dva godišnja doba, što se poklapa i sa sunčevim kalendarom kada se mijenjaju energije. To je čak potvrdila i NASA, koja je ustanovila da se ti veliki crkveni praznici poklapaju sa elektromagnetnim promjenama Sunca.

Po srpskom kalendaru, Sunce se posmatra kao živo biće koje se smatra i božanstvom. Ono je lice koje služi srpskom narodu za datiranje mnogih prirodnih pojava kao što je, na primer, Preobraženje. Ono se javlja 19. avgusta. Po srpskom kalendaru tada se mijenjaju gora i voda. Sada da se mijenja gora – to znamo jer počinje lišće da žuti i opada. A šta znači mijenja se voda? Kada je Beogradska škola meteorologije istraživala hemisjki sastav vode 2008. godine, zapanjili smo se da se 19. avgusta mijenja hemijski sastav kiše. Do tada je kisela, a od 19. avgusta alkalna ili neutralna. Pitanje je kako je naš narod znao da se tada mijenja sastav vode, jer ovo što je otkriveno učinjeno je uz upotrebu najsavremenijih instrumenata.

Vjeruje se da Sveti Ilija vozi vatrene kočije po nebu. Kada se sa satelita pogleda kako se javlja grmljavina vidi se da oblak čestica udara u gornje slojeve oblaka i odskače kao kada se kamen baci po vodi. Svaki odskok je nova munja i grmljavina.

Godina po srpskom kalendaru počinje početkom aprila i usklađen je sa gregorijanskim kalendarom, što je zasluga Svetog Save, koji je u 13. vijeku prihvatio rimsko označavanje mjeseca i dana, kako bi pokazao zajedništvo hrišćana. Tako, po srpskom kalendaru danas je 7524. godine.

Prema protokolu srpskog kalendara prvo se pokazuju godina, pa mjesec i dan, za razliku od drugih kalendara koji prikazuju dan, mjesec i godinu. Ono što je zanimljivo jeste da ni jedan drugi kalendar nema takvo datiranje, ali i to da se kompjuterska obrada vrši po protokolu srpskog kalendara.

Poslije nas Srba koji imamo kalendar i brojimo godine unazad 7524, što označava i starinu naroda sljedeći narodi koji najduže računaju godine su: Jevreji – 5775. i Kinezi – 4712.

Ovo svakako govori i o starosti naroda, o njihovom istorijskom pamćenju kao i o razvoju nauke i pismenosti kod tih naroda.