U folkloru su se upoznali, igrali su i pjevali zajedno dugo godina. Ljubav je prerasla u brak, iz koga imaju troje djece. I danas, kažu Miroslav i Olga Morić, rado, kad im se ukaže prilika, zaigraju kolo i otplešu ples.

olga i miro moric folklor

Putovali su po inostranstvu, dočekivali predsjednika Jugoslavije Josipa Broza Tita, učestvovali na brojnim festivalima. Ipak, najvažnije im je bilo druženje. I danas se sjećaju, kažu, lijepih vremena - kada se igralo i pjevalo, veselilo i družilo.

"Uvijek smo bili skupa - u gradu, na folkloru, korzou, igranci. Svi smo išli skupa. Najbitnije je to druženje. Kad smo se počeli zabavljati bilo nam je lijepo. Svi smo bili zajedno, nije bilo odvajanja", počinje svoju priču za TrebinjeLive.info Olga Morić, koja je u KUD "Alat" došla 1966. godine i igrala dok se nije udala za Mira.

Dok je igrala folklor samo su bili lijepi momenti, a u sjećanju su joj ostale mnoge "čarke" koje bi se desile - nošenje kofera, kad nošnja poleti od vjetra, ali bi nakon toga svi zajedno sjeli, zapjevali, smijali se, našalili.

Ljubav je polako pobjeđivala, folklor je imao dušu koju su mnogi Trebinjci voljeli. Okupljao je tri naroda, bez podjele po nacionalnosti i vjeri. Nije bilo ti si Srbin, on Musliman, ja Hrvat. Bili su samo jedno - TREBINJCI.

olga i miro moric folklor

"Kada bi dolazio predsjednik Tito, bio bi to prelijep osjećaj. To je bilo nezaboravno i ne može se opisati. Koliko je to bilo veličanstveno, ta jedna minuta koliko je značila. I dan-danas kad vidim sliku i kad se sjetim samo kažem 'bilo je prelijepo'", kaže Olga, dok nam pokazuje fotografije druga Tita i mladih trebinjskih folkloraša iz Jazine pored Trebinja.

Za zadovoljstvo im nije trebalo mnogo, druženje je bilo osnova svega. Svi su bili srećni, folklor je spajao ljude i izgrađivao nova prijateljstva.

Druženje sa folklora nastavili su Miro i Olga u braku u kome su već 45 godina. Troje djece, mnoge uspomene, lijepi trenuci. I sada zaigraju, čim im se ukaže prilika. Na svadbama i danas mame aplauze, oduševljenje i zagrljaje.

I Miroslava vežu ista osjećanja. Počeo je da igra folklor sa 15 godina, a u prvom sastavu bila je i njegova sestra Mira. Od igrača i koreografa do osnivača folklornog društva pri Eparhiji, Miro je bio aktivan na sceni preko 40 godina, a i danas se rado odazove na svaki poziv mlađih kolega.

"Ljubav imeđu Olge i mene je došla sasvim slučajno, ništa predodređeno. I tako već skoro pola vijeka", kaže Miro i dodaje da je prije aktivnog igranja u Alatu bio u školskoj sekciji folklora kod nastavnice Feride Omeragić.

Uz ljubav i druženje, neizostavna su, kaže, bila i putovanja. Posjetio je sa ostalim "Alatničarima" Englesku, Francusku, Holandiju, Tursku, a skoro da nema grada u bivšoj Jugoslaviji u kome nisu nastupali.

Na ostrvskoj zemlji su među 27 takmičara, predstavnika isto toliko država, bili sedmi. Bodove su izgubili zbog scenografije, dok je igra, kao i uvijek, bila jedinstvena.

"Meni je to tada bilo izuzetno lijepo, tako da se i danas kad se toga sjetim radujem, veselim se kao i u vrijeme kad sam bio u Alatu. Za taj period sam stekao veliki broj prijatelja, vidio mnogo stvari van Trebinja, doživio dosta toga, tako da je sve to teško ispričati", pojašnjava Miroslav.

olga i miro moric folklor (4)

Kao i za njegovu suprugu, tako i za Mira, doček Tita bio je poseban događaj. U Leotaru ili Lastvi odigrali bi hercegovačke igre, a zatim bi uslijedila fotografija sa drugom Titom. Družili su se tako sa predsjednikom Jugoslavije desetak puta.

Koliko su trebinjski Alatničari bili dobri majstori svog posla kaže i podatak da su i iz Dubrovnika tražili njihov nastup na ljetnjim igrama, da nastupaju na Revelinu, ali rukovodstvo tadašnje Industrije alata, koja je finansirala KUD, to nije dozvolilo.

Sredinom 70-ih godina prošlog vijeka, Alat je prerastao u gradsko društvo. Alatnica više nije stajala iza njega, pa je "Alat" promijenio ime u "Vaso Miskin Crni". Ali ubrzo, Fabrika alata je ponovo osnovala svoje KUD i kupila nove nošnje, dok je "Vaso Miskin" nastavio sa radom do devedesetih godina.

"Ponovno oživljavanje folklora u Industriji alata doprinio je Sule Muratović. On je postavio nove koreografije i on je ponovo osnovao KUD Industrije alata. Veliku je stvar uradio. Probe su se održavale svaku drugu veče i stalno smo se družili, tako se isto nastavilo i na putovanjima gdje se igralo, pjevalo, sviralo. To je bilo neponovljivo druženje", priča Miro, koji je 1977. godine dobio opanak iz Valjeva kao najbolji igrač, te mnoge druge diplome, zahvalnice i spomenice - među kojima je najznačajnija ona iz 2002. godine za kulturni, duhovni i politički razvoj Trebinja.

olga i miro moric folklor Foto: Trebinjci/Fejsbuk

Kako bi poneki igrač odlazio iz društva, druženje bi nastavili u samom gradu, na feštama bi opet pokazali svoje umijeće, zajedno zapjevali i zaigrali. A aplauza, nikada nije falilo.

U posebnom sjećanju Olgi i Miru je festival u Beogradu 1968. godine, koji se uživo prenosio iz Doma sindikata. U ondašnjoj Jugoslaviji, a da ne pišemo u Trebinju, nije bilo mnogo tv prijemnika. Ali uz Alatničare u prestonici tada su maltene bili svi Trebinjci. Okupili su se oko jednog-dva televizora i gledali nastup svojih sugrađana.

"To mi je ostalo upečatljivo, velika pozornica, a igrali smo hercegovačke igre. Nas je bilo devet parova u nošnji, sa tokama. Mi smo zauzeli čitavu pozornicu. Koreografija je bila takva da smo oduševili publiku i mislim da smo dobili najveći aplauz", sjeća se Miro.

Bio je Miro i u gradskoj muzici, pjevao u horu, igrao u pozorištu.

Raduje se, kaže, što Alat proslavlja 60. rođendan. Čestitkama se pridružula i Olga. Alat je bio i ostao dio njih, a njegov rođendan je proslava svih bivših i sadašnjih folklorista, ali i svih građana Trebinja i onih koji se osjećaju kao Trebinjci.

olga i miro moric folklor Foto: Trebinjci/Fejsbuk