Kosmonaut Aleksandar Mihajlovič Samokutijaev priredio je danas učenicima Gimnazije "Jovan Dučić" predavanje o njegovim letovima u kosmos i prikazao film iz svemira, što je naišlo na oduševljenje svih prisutnih koji su poželjeli dobrodošlicu prvom kosmonautu u našem gradu.
On je u kosmosu boravio dva puta sa ukupno 343 provedena dana. Prvi put u kosmosu bio je 2011. godine prilikom obilježavanja 50 godina od Gagarinovog leta u svemir, kada je 12. april proglašen za svjetski praznik, a sa drugog putovanja upravo se vratio.
"Najvažnije je da do naše djece donesemo ideju da čovječanstvo ne stoji u mjestu, već da ide koracima naprijed ka ostvarivanju svojih ideja. Od vremena Gagarina izgubljena je želja i donekle put odlaska čovjeka u kosmos. Želja je da se ta ideja ponovo uzdigne i da se naša omladina angažuje i zauzme za tu ideju kao što su to radili naši očevi i djedovi", kaže Samokutijaev.
Prema njegovim riječima, kosmos je nešto što potpuno udaljuje politiku, a objedinjuje sve narode svih nacionalnosti u jedno, jer je samo polijetanje u svemir nešto što je najteže kroz šta prolaze kosmonauti, koji uključuje obavljanje velikog broja eksperimenata, što je, s druge strane, i veliki doživljaj.
Samokutijaev pojašnjava da postoje posebna pravila i procedure za izbor kosmonauta, kao što su obrazovanje, starosna dob do 29 godina, dobro zdravstveno stanje i velika želja pilota da poleti.
"Mi ranije nismo shvatali šta je to let u kosmos i djelovanje kosmičkih faktora na organizam čovjeka. Sama po sebi riječ polijetanje ili let podrazumijevala je manevarsku operaciju. I upravo zbog toga je u početku bio kriterijum da kosmonauti budu piloti. Ali u savremenom svijetu kosmonautike nama na stanici nije dovoljan samo pilot, kosmonaut. Potreban nam je širok dijapazon zanimanja kao što su ljekari i biolozi... Sam po sebi pilot je potreban da bi upravljao brodom i ekspedicijom", ističe ovaj kosmonaut.
Prije polijetanja organizam je u sasvim normalnom stanju, kao i kod svakog čovjeka na planeti Zemlji, ali se poslije slijetanja uočavaju promjene u njemu, navodi Samokutijaev, dodajući da otiče lice, sva krv i sva tečnost zbog odsustva gravitacije idu u glavu, donji dijelovi ne dobiju kiseonik iz srca, pa noge, maltene, nisu ni potrebne.
"Ali mi želimo da se vratimo na Zemlju i zato su nam potrebne noge. Imamo obavezne fiskulturne vježbe htjeli ne htjeli. Pet kolimetara na pokretnoj traci je obavezno svakog dana. To primorava srce da radi i potiskuje krv u donje dijelove tijela. I upravo zbog toga mi idemo svojim nogama poslije boravka u kosmosu", pojasnio je Samokutijaev.
On kaže da se čovjek lako navikne na kosmos, ali da mu je teško kad se vrati. Iz tog razloga, kaže on, zastupa teoriju da su ljudi na Zemlju došli iz kosmosa.
„Kad sam došao drugi put u kosmos osjetio sam da je meni tamo jako dobro. Upravo to odsustvo ravnoteže mene je primilo kao majka rođena i nakon pola godine naravno da sam se želio vratiti svojoj porodici, kući, ali Zemlja nije htjela da me primi“, kaže Samokutijaev, dodajući da nakon povratna na Zemlju dolazi do narušavanja svih funkcija organizma.
Po povratku iz kosmosa neophodne su konstantne kontrole krvog pritiska, dok je prije polijetanja psihička ravnoteža osnova svega. Upravo zato u kosmos mogu samo osobe dobrog zdravstvenog stanja.
"Najčudnije je što na Zemlji živi sedam milijardi ljudi, a u kosmosu je za 55 godina bilo oko 500 ljudi. Svaki čovjek je individua i svaki ima svoju reakciju na polijetanje i slijetanje", ističe Samokutijaev
Prvom kosmonautu koji je došao u grad podno Leotara učenici Gimnazije govorili su stihove ruskih pjesnika, a Samokutijaev je Centru za ruski jezik " Vozroždenije" uručio diplomu Centra za obuku kosmonauta.
Današnje predavanje realizovano je uz pomoć grada Moskve, centra za ruski jezik "Vozroždenije" iz Moskve, Budve, Podgorice i Trebinja i Gimnazije Jovan Dučić.
Šta Vi mislite o ovome?