PAD KONSTANTINOPOLJA: Kako je „Drugi Rim“ zauvijek postao Istanbul

Izvor: kurir.rs Foto: kurir.rs
TREBINJELIVE 13. 12. 2015. - 23:17h

Dvadesetdevetog maja 1453. godine, poslije skoro dva mjeseca opsade, ordija sultana Mehmeta II probila se u Carigrad.

kostantinopolj istanbul

Grad koji je Konstantin Veliki osnovao 324. godine na mjestu starogrčkog Vizantiona, biser Bosfora, prestonica Istočnog rimskog carstva koja je uspješno odolijevala arapskim, persijskim i slovenskim opsadama, ognjem i mačem osvojili su osmanski Turci. Ubrzo potom, Mehmetove horde su osvojile i Srbiju, Bosnu, Hercegovinu, Vlašku, Moldaviju, današnju Albaniju, Krim…

Još 674. godine je umajadski kalif Muavija pokušao da osvoji Carigrad, ali mu to nije pošlo za rukom. Ni druga arapska opsada (717-18) nije bolje prošla. Poslije katastrofe kod Manzikerta (1071), tadašnji car Vizantije Manojlo I Komnin zatražio je pomoć sa Zapada protiv seldžučkih Turaka. „Pomoć“ je došla u vidu pritiska da Vizantija prihvati rimsko katoličanstvo – i krstaških pohoda na Jerusalim i Siriju.

Krstaši su 1204. na prevaru napali sam Carigrad i uspostavili uzurpatorsko Latinsko carstvo. Iako je Mihajlo VIII Paleolog oslobodio grad 1261, od nekadašnje slavne Vizantije na ovom svijetu nije ostalo mnogo. Suočen sa turskom najezdom, car Jovan VIII Paleolog prihvatio je poziv rimskog episkopa (pape) Evgenija IV da pregovara o potčinjavanju Rimu. Iako je carigradski patrijarh Josif II u julu 1439. prihvatio sporazum u Ferari, umro je dva dana kasnije – a njegov potpis odbacili su pravoslavni episkopi predvođeni Markom iz Efesa, za koje su katolici bili i ostali jeretici.

Kada je 25 godina kasnije Mehmetova ordija stigla pred zidine – izvori tog vremena tvrde da ih je bilo od sto do trista hiljada – spram nje je Carigrad branilo najviše deset hiljada ratnika: Grka, Venecijanaca, Đenovljana i drugih.

Skoro dva mjeseca su branioci uspjevali da osujete sve turske pokušaje da probiju drevne Teodosijeve bedeme. Turski topovi nisu mogli da dovoljno uruše zidove jer bi ih branioci popravljali. Turci su probali da prokopaju tunele ispod zidina, ali su ih branioci otkrili i urušili.

Mehmet je čak naredio da se turski brodovi prenesu preko improvizovanog druma od dasaka premazanih lojem, kako bi zaobišli lanac koji je branio ulaz u carigradsku luku Zlatni rog. Šta je tačno omogućilo Turcima da nadvladaju odbranu Carigrada ni danas se pouzdano ne zna. Dok turski istoričari pišu o Alahovoj volji koja im je omogućila da pobijede „nevjernike“, preživjeli grčki, venecijanski i đenoveški izvori krive ove ili one izdajnike: admirala Lukasa Notarasa (Gertuku) ili nekog turskog uhodu koji je tog jutra navodno ostavio otvorenu Kerkoportu, malu kapiju na sjevernom zidu grada.

Turci su svakako iskoristili privremenu pometnju koju je među braniocima izazvalo ranjavanje hrabrog venecijanskog kapetana Đustinijanija (Giovanni Giustiniani Longo) i svim silama jurnuli na zidine. Priča se da je u borbi kod Romanove kapije poginuo posljednji vizantijski car Konstantin XI Dragaš Paleolog. Ubrzo potom, u grad su ušli Turci.

Uobičajena orgija pljačke, ubijanja, paljevine i silovanja trajala je tri dana. Sveta Sofija, koju su krstaši svojevremeno „preverili“ u katedralu, postala je džamija. Civile koji su u njoj potražili utočište Turci su što odveli u ropstvo što pobili.

Ranije pomenuti admiral Notaras bio je zapovjednik lučkog zida, koji je izdržao napade Zagan-pašinih brodova dovučenih u Zlatni rog. Prije toga je bio carski blagajnik i posrednik u pregovorima što sa Turcima što sa Rimom. Pripisuje mu se izjava da bi „u Gradu radije vidio turski turban nego latinsku mitru.“

Zarobljen u osvajanju Carigrada, poslije nekoliko dana je pogubljen. Jedan od grčkih hroničara iz tog vremena Mihajlo Dukas (kojeg citira engleski istoričar Ransimen) pisao je da je Notaras posječen zato što je odbio Mehmetov zahtjev da mu zarad zadovoljavanja niskih strasti preda svog sina.

Ali Jorgos Frances, Konstantinov ministar i Notarosov neprijatelj na dvoru, optužio je admirala da je poslije zarobljavanja pokušao da podmiti Mehmeta carskim zlatom, zbog čega ga je uvređeni Turčin pogubio. Francesova verzija ostala je u srpskom predanju („Svoju misli Branković s Gertukom“ – Gorski Vijenac).

Kako god bilo, drevni Carigrad postao je turski Istanbul, a centar pravoslavnog svijeta preselio se iz Konstantinopolja u „Treći Rim“, odnosno Moskvu.

TAGOVI:

Komentari

Dobar tekst, ali imam neke primjedbe:
– Naslov „…zauvijek postao Istanbul“. Nista nije „zauvijek“, ko zna koliko ce to jos biti tursko, posebno ako se nastavi inatiti sa Rusijom. Kao da je naslov teksta preveden iz turskih izvora.
– Pojmovi Vizantija i vizantijski se koriste u tekstu. Profesor Jovan I. Deretic je pokazao da nikad nije ni postojala drzava koja se zvala ‘Vizantija’, vec se zvala ‘Romeja’. Naziv ‘Vizantija’ je smislio neko (rece prof. ko, u nekom TV gostovanju, ima na YTube) koju stotinu godina nakon pada Romeje, po nekom selu pored Konstantinopolja. To su uradili sa ciljem da se ta drzava unizi, po zelji Vatikana.
– Uce li ista ti nasi istoricari, mnoge nove istorijske istine su otkrivene, mnoge stvari koje su ih na fakultetima ucili su se pokazale kao netacne, ili kao namjerni falsifikati, kao npr seoba Slovena.

Odgovori

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne i stavove internet portala TrebinjeLive.info. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal TrebinjeLive.info zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.
Evo zbog čega je TrebinjeLive najčitaniji i najuticajniji portal u gradu!
7.000+
dnevnih
posjeta
220.000+
mjesečnih
čitanja
520.000+
mjesečnih
pregleda stranica
17.600+
fejsbuk
sviđanja