Pravoslavna crkva propovijeda pravu vjeru, učenje i duhovnost apostolske Crkve. Danas, ona predstavlja riznicu predanja iz najranijih perioda hrišćanstva. Kroz pravoslavnu vjeru i njenu crkvu, imamo priliku da doživljavamo realnost Carstva nebeskog na zemlji. Nebrojeno je mnogo primjera o postojanju svetih mjesta na tlu Hercegovine.

manastir zavala

I dan-danas se mogu naći ostaci ranohrišćanskih svetilišta. Danas, u svim krajevima Hercegovine imamo manje ili više sačuvane hramove, njihove temelje i groblja. Svi hramovi govore o nepresušnom izvoru života i postojanja Božijeg na ovim prostorima. Svi oni su svjedočanstvo vjekovne borbe za duhovno i nacionalno bitisanje srpskog naroda. Prolazili su kroz burna vremena, paljeni i rušeni, ali narod ih je uvijek obnavljao i u njima nalazio duhovno utočište i vjeru.

Ako sagledamo prostore i predjele gdje su podignute crkve i manastiri, dolazimo do saznanja da su to Bogom izabrani prostori. Obično su to neka uzvišena mjesta, koja sa svetinjom treba da podsjećaju na Sion. Takođe, svetinje su nicale i na mjestima gdje su položaj terena, klima i ostali prirodni uslovi bili od uticaja. Postoje razna predanja o tome kako su i zašto nastajale crkve i manastiri na određenim mjestima. Mnoga ta predanja nam kazuju da su se tadašnjim vladarima – ktitorima, u snu ili na javi, predskazivala ta mjesta. Svaki ktitor je imao svoje razloge i motive. Ovim problemom su se bavili mnogi autori. Kod njih se uglavnom sreću dva motiva: prvi je religiozne, dok je drugi političke prirode.

Na području trebinjske opštine nalaze se mnoge crkve iz srednjovjekovnog doba. Koliko je pravoslavlje bilo prisutno kroz vijekove, govori i činjenica da svako selo u Popovom polju ima crkvu. U 15 sela (računajući od Tulja pa niže do Čavša) ima 17 crkava, zajedno sa manastirom Zavala.

Od starih hramova na području Trebinja navodimo: hram Svete Nedelje u Taleži, hram Svetog proroka Ilije u Goloj Glavici (1481. godina), hram Svetog Arhanđela Mihaila u Veličanima, hram Svetog Jovana Krstitelja u Žakovu, kao i hram u Gorici posvećen Svetom Georgiju, koji veže svoje postojanje iz pretkosovskog perioda. 

U Orahu kod Duži je hram Svete prvomučenice Tekle. Hram potiče iz ranih hrišćanskih vijekova. Vjerovatno je srušen u vrijeme templara ili Otomanske imperije. Pored ruševina ovog hrama, sa južne strane, arheolozi su otkrili jedan mnogo veći i mnogo stariji hram.

U Zaplaniku je hram Svetih apostola Petra i Pavla. Narodno predanje svjedoči da su ovdje postojale naseobine iz ranih hrišćanskih vremena i da je upravo oko navedenog hrama bilo 28 crkava.

Mnogo puta u istoriji je obnavljan hram u Šćenici, koji je posvećen prazniku Rođenja Presvete Bogorodice. Crkva datira iz ranih vijekova hrišćanstva i po prvi put je porušena u najezdi templara. 

crkva prosjek

Po narodnom predanju Bobana, najstariji hram cijelog područja je Manastir Prosjek, posvećen Vozdviženju Časnog Krsta. Ovdje je narod ispleo predanje koje se prenosi sa koljena na koljeno, koje kaže da su vile za jednu noć sagradile crkvu na Prosjeku kako bi se Bog proslavio. Ranohrišćanske crkve su otkrivene i u trebinjskom naselju Zasad i na Varinoj Grudi.

Zanimljivo je istaći da je pored crkve Svetog Jovana Krstitelja u Policama pronađen nadgrobni natpis župana Pribiše iz 1241. godine i trebinjskog župana Grda iz 1180. godine, koji predstavlja najstariji otkriveni ćirilični natpis na području Bosne i Hercegovine.

Pored vjerskih objekata, svjedoci davnih vremena su i srednjovjekovni gradovi Klobuk, Mičevac, Perovića most i most na rijeci Sušici u Vučijoj.

Na području današnje trebinjske opštine nalaze se  istorijski značajni manastiri.

Manastir Duži, posvećen Pokrovu Presvete Bogorodice, nalazi se u Šumi Trebinjskoj, idući od Trebinja ka Dubrovniku. Njegovo ime se pominje krajem 17. vijeka. U manastiru se nalazi čestica Časnog krsta.

Vezano za ovaj manastir, pominje se jedno čudesno iscjeljenje iz maja 1847. godine i to Sava Kuštrova, rodom iz sela Mrkonjića.

Manastir Duzi

Naime, on je bio teško bolestan i nepokretan 16 godina ležao u manastiru. U manastiru je živio jer nije imao nikoga svoga, niti ikakvog imanja. Ali, jednog proljećnog jutra te godine, na opšte iznenađenje Savo se pojavio u crkvi na jutarnjoj službi. Kasnije je pričao da je prethodne noći, kao nikada do tada, zaspao tvrdim snom. U snu mu se ukazao jedan đak koji ga je po imenu zovnuo i rekao da ustane i ide u crkvu jer je ozdravio. Dječak mu reče da je poslat od Majke Božije i da treba da blagodari Njoj i Bogu, kao i da ostane u manastiru do kraja svog života. Tako je i bilo. Od tada je Savo živio u manastiru više od 10 godina potpuno zdrav.

Manastir Zavala spada među najznačajnija središta duhovnog i kulturnog života Hercegovine. Nema pouzdanih podataka o vremenu gradnje. Sudeći po pečatu iz 1271. godine, može se zaključiti da svetinja potiče iz 13. vijeka. Arheološka istraživanja ukazuju na postojanje crkve čak i nekoliko vijekova prije.

Predanje kaže da je car Konstantin sagradio crkvu. Ikonu presvete Bogorodice je ostavio na jednom brežuljku zvanom „Petkovica“ sa namjerom da tu bude zadužbina. Međutim, ikona se sljedećeg jutra sama premjestila ispred ulaza u pećinu na koju se naslanja sadašnja crkva manastira Zavala, posvećena Vavedenju Presvete Bogorodice. Pošto se to događalo nekoliko narednih jutara, car je odredio da upravo to mjesto bude mjesto gradnje crkve.

Manastir je imao veliki broj duhovnika, crkvenih i narodnih vođa. U njemu je stupio u monaštvo Sveti Vasilije Ostroški i Tvrdoški.

Manastir Tvrdoš je jedan od najznačajnijih manastira Srpske pravoslavne crkve. U starijim izvorima pominje se kao Bogorodičin manastir. Posvećen je Uspenju Presvete Bogorodice.

Prema narodnom predanju manastir su osnovali sveti car Konstantin i njegova majka Jelena. Potom, obnavljajući ga, manastir je gradio kralj Milutin krajem 13. ili početkom 14. vijeka. U arheološkim istraživanjima pronađene su kod manastira ranohrišćanske građevine sa ostacima fresaka. U Tvrdošu se nalazi sveta ruka nepoznatog svetitelja, najvjerovatnije Svete Kraljice Jelene, Milutinove i Dragutinove majke.

Petropavlov manastir je smješten u Petropavlovom polju, jugozapadno od Trebinja. Na mjestu sadašnjeg manastira arheološki nalazi svjedoče o građevinama iz ranog hrišćanstva, iz 4. vijeka.

Petropavlov manastir trebinje

U brdima iznad samog manastira nalazi se Pećina apostola Pavla, u koju je, po predanju, dolazio Sveti apostol Pavle. On je sa svojim učenikom svetim Titom krstio prve hrišćane tadašnje rimske teme Dalmacije. Ova pećina je prava prirodna crkva u kojoj se, ko zna od kada, njegovao kult svetog Pavla. Istorijski izvori kažu da je put kojim su prvi hrišćani išli u Rim, prolazio upravo preko područja današnje Hercegovine. Smatra se da je jedan njegov krak prolazio ravnicom ispred same pećine. Prema zapisima svetog Epifanija, sveti Pavle je u ovim krajevima boravio 57, a sveti Luka 58. godine.

U unutrašnjosti pećine nalazi se bazen sa vodom, za koju predanje kaže da je izuzetno dobra za kožne bolesti i ženski ten. Vjerovalo se da voda iz Pavlove pećine liječi nerotkinje. Stariji su je preporučivali djevojkama koje se dugo ne udaju. Međutim, poslije poređenja istorijskih fakata i arheoloških otkrića, ne može se reći da se radi samo o predanju, jer postoje i naučni dokazi!

Pored pećine, prema narodnom predanju, bilo je selo. Na to ukazuju vidljivi ostaci zidova.

Hercegovačka Gračanica je manastir iz novijeg doba. Na brdu Crkvina, u istočnom dijelu Trebinja, nekada se nalazila crkva Svetog Mihajla, zadužbina kralja Milutina.

Gradnja Hercegovačke Gračanice, posvećene Blagovještenju Presvete Bogorodice bila je 1999. i 2000. godine. Prilikom gradnje, pronađeni su temelji crkve čak iz ranohrišćanskog perioda, vjerovatno iz 4. vijeka.

hercegovacka gracanica trebinje