Ne mogu baš svi biti Trebinjke i Trebinjci. Većina se slaže - živjeti u Trebinju više je od privilegije. Tako bar kažu oni sa strane, što u našem gradu borave po "samo" nekoliko dana. Trebinjci, s druge strane, slažu se sa tim, ali još dodaju - da je više radnih mjesta ta privilegija bila bi još veća.

trebinje-grad-min

Ipak, mi smo se potrudili da napišemo samo nekoliko razloga zašto smo ponosni što živimo u najjužnijem gradu Republike Srpske, a pozivamo i čitaoce da svojim eventualnim komentarima dopune niz.
Zato što smo djedovina svetog Save.

Zato što smo najjužniji srpski grad.

Zato što imamo Dučića.

Zato što je Sveti Vasilije rođen u Mrkonjićima.

Zato što imamo najljepše djevojke.

Zato što imamo pećinu Svetog Pavla.

Zato što su braća Grbići Trebinjci.

Zato što “imamo svoga boga, ime mu je Bodiroga”.

Zato što imamo Tvrdoš.

Zato što smo bili prestonica.

Zato što imamo Crkvinu.

Zato što imamo Trebišnjicu.

Zato što imamo manastir Svetog Petra i Pavla.

Zato što imamo Luku Ćelovića.

Zato što imamo tri religije.

Zato što imamo prijesnac, raštan, priganice…

Zato što se stalno reseljavamo, a uvijek nas ima oko 30.000.

Zato što imamo mediteransku klimu, a nismo na moru.

Zato što imamo Trebinje u Banatu - Klek.

Zato što svi znaju „Oj Trebinje, Trebinje kad me vidiš...“

Zato što smo jedan od najstarijih gradova na svijetu.

Zato što imamo najbolju škiju.

Zato što imamo najljepšu baštu pod platanima.

Zato što imamo najbolje vinarije na Balkanu.