Nesrećno rasrbljavanje i istorijski događaji doveli su do toga da su Srbi kao narod u globalu izgubili osnovne pojmove o svojoj vjeri, istoriji, kulturi i tradiciji, a što je najtragičnije, izgubili su svijest o svome nacionalnom korijenu.

anticka srbija

A o svom porijeklu i bilo kakvim  osnovama znanja o svojoj  antičkoj istoriji, da i ne govorimo. U srpskim školama, a isto tako i u staroj istoriografiji, istorija srpskog naroda se predstavlja kao da počinje od takozvanog "dolaska Srba iza Karpata i doseljavanja na Balkan", i to tek u 7. vijeku nove ere, što predstavlja jedan od najvećih istorijskih falsifikata.

U  "zvaničnoj" istoriji, nema pomena o antičkoj istoriji Srba u predhrišćanskom i ranom hrišćanskom period, sve do gore pomenutog 7. vijeka nove ere. Pred licem svijeta do danas je skrivena istorija Srba, koji se kao narod pominju u mnogim pisanim istorijskim dokumentima i to nekoliko hiljada godina prije Hristovog rođenja.

U 21. vijek srpski narod ušao je umoran od istorije. Nerijetko, mnogi su je koristili za ostvarivanje najprizemnijih ciljeva dnevne politike i mnogima su je ogadili. Razlozi za to leže, prije svega, u prihvatanju Berlinsko-Bečke istorijske škole, koja je pod snažnim uticajem Vatikana. Ta škola je namjerno iskrivila našu istoriju, čime je učinjen falsifikat po kome Srbi nisu autohtoni narod  na Balkanu od svoga najranijeg početka.

Time su nam oduzeli prošlost i brojne generacije zaveli. Postoji više razloga zašto se ovo dogodilo.

Navešćemo dva: Prvi je: nedostatak domaćih istoričara, a drugi: njihova nesloga.

Naravno, ne treba nikada zaboraviti ni politiku. Beč, Berlin i Vatikan uvijek su krvavim očima gledali na naše prostore. Srbima je trebalo pokazati, da su istorijski i civilizacijski mali i beznačajan narod. Umnogome su u tome uspjeli.

Dobrim dijelom zahvaljujući i našim “istoričarima” koji su je u potpunosti prihvatili i koji se i danas žestoko bore da sve ostalo omalovaže i ospore, a prije svega svoj narod i sopstvenu istoriju. Pripadnici ove škole i dan-danas su zvanični istoričari u srpskim institucijama i čvrsto se drže naučenog. Zašto? Pa jednostavno, zato što time održavaju svoje pozicije profesora i akademika. Ako dozvole da prevlada Srpska autohtonistička istorijska škola oni bi morali da se vrate u đačke klupe, a time bi izgubili svoje titule.

Bečko-Berlinska škola svoje učenje da smo se u 6/7. vijeku doselili na ove prostore zasniva samo na “zapisu” Konstantina Porfirogenita, i ni na jednom dugom, jer i ne postoji.

U to vrijeme Istočnim rimskim carstvom vladao je car Iraklije. I gle čuda, iz tog vremena nema nijednog zapisa o dolasku “varvarskih” Srba na teritoriju njegovog carstva. Ni jednog zapisa o nekoj bici, o istrijebljenju “dotadašnjeg” stanovništva Ilira, Tračana, Tribala, Dalmata… Pa naravno da nema, jer su to bili samo nazivi drugih za jedan te isti narod Srpski.

Konstantin Jireček je izrekao misao, koja kaže: "Nikada se na zemlji nije dogodilo da jedan podjarmljeni narod potpuno nestane, a da ne ostavi kaplju svoje krvi u žilama pobjednika, ili riječ u njihovom jeziku".

O ovome govori profesor doktor Đorđe Janković, pa predlažemo da poslušate negovo izlaganje na sljedećem linku:

Biće vam interesantno jer govori i o svojim nalazima u manastiru Tvrdoš.

Berlinsko-bečka istorijska škola još uvijek truje naše mlade generacije kroz školsko gradivo. Čak se i Njemačka istorijska škola odrekla ovog učenja.

S tim u vezi, pogledajte izlaganje profesora doktora Slavoljuba Živanovića:

U 19. vijeku, sa pojavom Šafarika i Miloša Milojevića, rađa se Srpska autohtonistička istorijska škola.

Ona stoji na stanonovištu da su Srbi naseljavali Balkansko poluostrvo još od neolita, i da nikakve seobe u 7. vijeku nije bilo.

Predlažemo vam da pogledate sljedeći video:

Kako je došlo do toga da se Srbi nazivaju drugim imenima? Imajte u vidu da u davna vremena nisu postojale današnje države i da je svaki narod na drugačiji način nazivao neki narod. Čak su i pripadnici istog naroda, drugi narod nazivali drugačije. Pa i danas je to uobičajeno. Mi i Rusi Germane nazivamo Nijemci ili Švabe, drugi ih nazivaju Alemani itd.

Često su isti narod nazivali po regijama u kojima su živjeli (Dalmati), ili čak i po imenima kraljeva koji su vladali u njima susjednim zemljama (Iliri). Tako na prostorima Balkana nalazimo Ilire, Tračane, Dalmate, Tribale, Pelagze, Venete… I gle čuda iza njih ne osta ni traga, ni zapisa, ni jezika, iskopina, ničega.

Pa naravno da nije ni moglo. Svi oni su bili pripadnici srpskog naroda i pisali su Vinčačkim pismom-prvobitnim srpskim pismom (ŠTA SU DRUGI REKLI O SRBIMA). Tako, daljim rasrbljavanjem, uz pomoć zapada i Vatikana, u novije vrijeme nastadoše Hrvati, Slovenci i Makedonci, a u najnovije vrijeme Bošnjaci i Crnogorci, a zamalo i Vojvođani.

Još jednu veliku zabludu razotkriva ova škola. Ime Srba je staro od postanka. Ime Sloveni javlja se istorijski kasno, tek u 6. vijeku n.e. Prije toga svi Sloveni su se zvali Srbi.

Predlažemo da u vezi sa tim pogledate sljedeći video:

Ne stideći se svog porijekla i imena pripadnici Srpske autohtonističke istorijske škoje otkrivaju nam potpuno nova saznanja o našem porijeklu i istoriji. Pred nama iz tame neznanja izlaze velika carstva, kultura i vjera starih Srba.

Predlažemo da pogledate i ovaj video:

Nešto od toga smo vam prezentovali u dva nastavka teksta “Trebinje kroz, do sada, nepoznatu, i ne priznatu, istoriju”.

Kao pripadnici Srpske autohtonističke istorijske škole označavaju se: Miloš Milojević, Sima Lukin-Lazić, Laza Kostić, Olga Luković-Pjanović, Dobroslav Jevđović, Jovan I. Deretić, Radivoje Pešić,  Ilija Živančević, Svetislav Bilbija, Relja Novaković, Slobodan Jarčević, Dragoljub Antić, Draško Šćekić, i mnogi drugi.

Danas je svakako najistaknutiji predstavnik, naš Trebinjac, Jovan I. Deretić.

Strani autori koji podržavaju ovu škoju su: Pavel Šafarik, Kazimir Šulc, Adam Mickijević, Siprijan Rober, Emil Birnuf, Adolf Pikte, Ami Bue, Lorenc Surovjecki, Fransis-Marija Apendini, Anatolij Kljosev (Harvard, SAD. ), i mnogi drugi.

Predlažemo da pogledate video ispod:

Predlažemo Vam da pročitate sljedeće knjige:

Jovan I. Deretić – Antička Srbija

Draško Šćekić – Sorabi

Olga Luković-Pjanović – Srbi narod najstariji

Relja Novakovic - Srbi i njihovi pradavni srodnici

Slobodan Jarčević - Nije bilo doseljavanja

Sima Lukin Lazic - Srbi u davnini

Dragoljub P. Antić - Kontinuitet Vinčačke civilizacije

Znamo da ih u Trebinju ne možete naći. Možete zamoliti nekoga da vam donese knjige iz Beograda, a možete ih naći i na internetu u elektronskom izdanju.