Svetom arhijerejskom liturgijom i narodnim saborovanjem u Mrkonjićima kod Trebinja sutra će biti obilježen praznik Svetog Vasilija Tvrdoškog i Ostroškog Čudotvorca.

obiljen dan svetog vasilija cudotvorca u mrkonjicima kod trebinje

Proslava u rodnom selu jednog od najpoštovanijih svetitelja slovenskog juga, koja svakog 12. maja u godini okupi veliki broj vjernika iz Hercegovine, ali i hodočasnika iz drugih krajeva pravoslavnog svijeta – počinje u 8.30 časova, dočekom arhijereja, nakon čega će, od 9 časova, u spomen-crkvi Svetog Vasilija biti služena Sveta arhijerejska liturgija.

Rezanje slavskog kolača i trpeza ljubavi su u 11 časova, a od 12 časova biće priređen kulturno-umjetnički program i narodno veselje.

I ove godine do Mrkonjića biće organizovan besplatan autobuski prevoz iz Trebinja– sa polaskom u 8 časova sa autobuskog stajališta, dok je povratak iz Mrkonjića u 13 časova.

Veliki broj vjernika dočekaće sutra i manastir Ostrog, koji čuva mošti Svetog Vasilija, a na poklonjenje svetitelju pješke je put Ostroga još u petak iz Trebinja i drugih hercegovačkih opština krenulo nekoliko grupa hodočasnika.

U predanju i iskustvu vjerujućih, Sveti Vasilije Ostroški i Tvrdoški poznat je po brojnim čudima, a kult i mošti ovog svetitelja poštuju i pripadnici drugih konfesija. U njihovu moć iscjeljenja i utjehe vjeruju podjednako – i hrišćani i muslimani.

Mrkonjići – „hercegovački Ostrog“

Selo Mrkonjići u Popovom polju posljednjih godina sve više postaju mjesto hodočašća i obavezno svratište vjerujućih, koji u rodno mjesto Svetog Vasilija dolaze da se pomole i poklone ostroškom čudotvorcu. Vjernici svakodnevno pohode neveliku spomen-crkvu, u naše vrijeme sagrađenu ispod velike stare košćele, a na mjestu gdje je po predanju bila kuća u kojoj je prije više od četiri vijeka, sa roditeljskim i krštenim imenom Stojan Jovanović, rođen Sveti Vasilije.

„U ta četiri vijeka svašta se dešavalo – ratovi, zemljotresi i druge nesreće koje su pogađale selo i ovaj narod. Tako da rodna kuća nije sačuvana. Za to vrijeme, selo je dva puta raseljavano – cijele su porodice odavde odseljavale, a druge su se nastanjivale. Ali je i ovdje i u okolnim selima kod starih ljudi ostalo živo predanje da se njegova rodna kuća nalazila – u Mrkonjićima pod jednom ogromnom starom košćelom. Godine 1990, mještani Mrkonjića donijeli su odluku i pokrenuli inicijativu da se na tom mjestu podigne spomen-crkva Svetom Vasiliju“, kazuje nam crkvenjak mrkonjićkog spomen-hrama Neđo Bošković.

Spomen-crkva u hladu velike stare košćele, koja i danas stoji uspravno prkoseći vijekovima, osveštana je osam godina kasnije.

Mrkonjičani čuvaju još jedno mjesto hodočašća – ispod spomen-crkve i magistralnog puta nalazi se grob Anastasije Jovanović, svetiteljeve majke, otkriven čudesnim ukazanjem 1938. godine mještaninu Trifku Milutinoviću, kada je jednog februarskog ili martovskog jutra krenuo da orezuje lozu u svom vinogradu. Mrkonjićani, s koljena na koljeno, prepričavaju Trifkov susret sa nepoznatim starim kaluđerom, u pratnji dječaka, koji ga je najprije oslovio imenom, pa pozvao da zajedno krenu put seoske crkve i groblja.

„'Idemo mi cestom', pričao je Trifko, ‘ali, Bože me oprosti, njih dvojica kao da do zemlje ne diraju’. Kad su stigli pred crkvu, kaluđer odmjeri sedam koraka od desnog ugla crkve – tamo su se tada nalazila dva mala krstića, oba ukrašena ali bez natpisa – i reče tiho i polako: ‘Trifko, zapamti i kaži sveštenstvu i narodu, vi to ne znate i nije do vas što ne znate – ovdje je sahranjena majka Svetog Vasilija Ostroškog’. I Trifko, onako zbunjen, gledao je u te krstove, i dok se okrenuo – njih dvojica su nastali“, pripovjeda nam Neđo Bošković.

Trifkov sin Simo, vješt u kamenu, već sljedeće godine počeo je na tom mjestu da kleše spomenik svetiteljevoj majci Ani, ali nije uspio da ga završi – godine 1941. ustaše su ga sa još dvadesetak Mrkonjićana pokupile sa oranja i bacile u jamu u Ržanom Dolu.

Njegov naum djelu privode samoorganizovani mještani i narod Popovog polja 1966. godine. U vremenu zabrana, spomenik je podignut tajno i pod velom noći, zbog straha od represije tadašnje vlasti, kazuje nam Bošković.

„Sjećam se da je spomenik negdje pred noć dotjeran traktorom iz Strujića, a kad je svanulo – već je bio postavljen. Pričalo se da je dolazila milicija i Udba, da su se raspitivali ko je to naručio, ko je platio i postavio, ali – koliko se kao dijete toga sjećam – niko nije završio u zatvoru, a spomenik je ostao. Prije nekoliko godina, pred slavu, obilježili smo i mjesto ukazanja – dolje na raskršću, gdje se svetac prikazao Trifku, na kamenu je postavljena ikona u mozaiku Svetog Vasilija Ostroškog“, kaže Bošković.