U hrišćanstvu ovaj praznik ima značenje pobjede života nad smrću i na bogosluženjima se tog dana pominju stradanja Hristova i vaskrsnuće Lazarevo kao garancija za vaskrsenje svih vjernika.

vrbica

Lazareva subota ili Vrbica se slavi u subotu uoči praznika Cvijeti (koji uvijek padaju u šestu nedjelju Časnog posta) posvećena je uspomeni na vaskrsenje četvorodnevnog Lazara, i na ulazak Hristov u Jerusalim, gdje su ga djeca svečano dočekala i pozdravila.

Ovaj praznik je ustanovljen u Jerusalimu krajem IV vijeka. Na dan Lazareve subote se u pravoslavnim hramovima u popodnevnim časovima služi večernje bogosluženje, i u crkvu se unose mlade grančice vrbe, tek ulistali.

Pošto se vrba osveti, sveštenik narodu dijeli grančice, i zatim se vrši trokratni ophod oko hrama sa crkvenim barjacima, ripidama i čiracima.

Narod obilazi oko hrama uz pjevanje tropara Lazareve subote.

Ubrane vrbove grančice na Lazarevu subotu, sutradan, na Cvijeti, nosile su se i blagosiljale u crkvi, pa su potom čuvane po kućama.

Ovaj praznik je dan dječije radosti, a mnoge porodice ga slave kao krsnu slavu.

Sa ovim praznikom počinju veliki Vaskršnji praznici.

Lazareva subota (Vrbica) – Tropar

Lazar je bio rodom iz Jerusalima. Imao je dvije sestre - Martu i Mariju Magdalenu. Otac im je umro tri, a majka sedam godina prije nego što su upoznali Isusa.

Selo gdje je Lazar živio i gdje ga je Isus vaskrsao zove se Bethani ili Vitanija. Nalazi se na istočnoj padini Maslinove gore, samo tri kilometra od Jerusalima.

Kada god bi Isus prolazio ovim krajem odsjedao je u njihovoj kući, uživajući njihovo gostoprimstvo i prijateljstvo.

Kada se Lazar razbolio, Isus nije bilo u Judeji. Do njega je stigla poruka Lazarevih sestara: "Evo boluje onaj koga ti ljubiš". Primivši poruku Isus je rekao: "Ova bolest nije na smrt, nego na slavu Božiju, da se sin Božiji proslavi kroz nju".

Zato nije odmah krenuo za Vitaniju.

Lazar je brzo umro.

vrbica Pravoslavni grčki manastir Lazara, Marije i Marte koji se nalazi u blizini groba Lazarevog

Trećega dana, Isus je pozvao učenike da idu u Judeju. Oni su ga odvraćali, jer su znali, da Judejci hoće da ga ubiju. Ali Isus reče: “Lazar umrije; hajdemo k njemu”.

Onda je apostol Toma rekao učenicima: “Hajdemo i mi, da pomremo s njim”.

Kada je Isus Hristos prilazio Vitaniji mnogi ljudi iz Jerusalima došli su kod Marte i Marije da ih utješe u žalosti.

vrbica Fasada crkve Svetog Lazara sa mozaicima Lazara, Marte i Marije

Kad je Isus došao, ustanovio je da Lazar već četiri dana leži u grobu. Marta je čula da Isus dolazi, pa izađe iz kuće pred njega i reče: “Gospode, da si bio ovdje, ne bi moj brat umro”. Na to joj Isus reče da će njen brat ustati, a ona odgovori: “Znam, Gospode, da će ustati o vaskrsenju, u posljednji dan”. Onda joj Isus reče: “Ja sam vaskrsenje i život: koji vjeruje u mene, ako i umre, živjeće. Vjeruješ li ovo”. Marta odgovori: “Da, Gospode, ja vjerovah, da si ti Hristos, Sin Božiji, koji je trebalo da dođe na svijet”.

vrbica Ulaz u pećinu u kojoj je Lazar bio sahranjen

Potom je Marta zovnula Mariju, sestru svoju, govoreći joj: “Učitelj je došao, i zove te”. Marija usta brzo i ode k njemu na isto mjesto pred selom, gdje ga je Marta ostavila.

Za njom pođoše i ljudi, koji su došli u kuću, da ih tješe. Kad je Marija vidjela Isusa, pade pred noge njegove i reče mu: “Gospode, da si ti bio ovdje, ne bi umro moj brat”.

vrbica

Taj prizor je dirnuo Isusa, tako da je zaplakao kad je vidio Martu i Mariju i ostale ljude kako plaču. Zatim ih je upitao gdje su ostavili Lazara, a oni ga povedoše da vidi grob gdje su ga sahranili.

Kad su došli do groba, koji je bio u pećini koja je bila zatvorena kamenom, Isus zapovijedi da dignu kamen koji je zatvarao ulaz u grob.

vrbica Kad se siđe niz stepenice, sa desne strane se vidi grobnica

Marta reče: “Gospode, već zaudara, jer su četiri dana, kako je umro”. Isus joj odgovori: “Ne rekoh li ti: ako vjeruješ, vidjet ćeš slavu Božiju”, pa podiže oči gore i reče: “Oče, hvala Ti, radi naroda, koji ovdje stoji, da vjeruje, da si me Ti poslao”.

Onda viknu glasno: “Lazare, izađi napolje”. Lazar izađe obavijen povojima po rukama i nogama. Lice mu je bilo zamotano peškirom. Isus im zatim naredi: "Razvežite ga i pustite ga da ide."

I njih četvoro, praćeno dvanaestoricom učenika i povorkom Judejaca, koji su bili zaprepašćeni od čuda, vratiše se kući.

Lazareve oči navikle su se na svjetlost, noge, premda su bile oslabile, nosile su ga dobro, pipao je svoje ruke. Vrijedna Marta, kao i uvijek, zaposlena oko spremanja za goste, spremila je večeru, kako je najbolje znala i umjela nakon četvorodnevne žalosti za bratom.

I vaskrsli Lazar je jeo sa sestrama i prijateljima. Marija je gledala u pobjednika smrti, koji je lomio hljeb i pio svoje vino i mirno se ponašao kao da je taj dan kao i svaki drugi. Svi, koji su ovo vidjeli, povjerovali su da je Isus sin Božiji.

Od tada se Lazar više ne spominje, nego samo pod novim imenom Jovan. Zato je on, kao jedini od učenika imao hrabrosti i snage da stoji ispod Hristovog krsta, (jer je prošao kroz inicijaciju vaskrsenje-posvećenje), dok su se drugi apostoli razbježali od straha da ne bi i njih razapeli.

Tako da Lazar – Jovan može da sluša Hristove riječi: “Jovane, evo ti majke“, a majci se obratio sa: “Ženo, evo ti Sina!", (Jov. 19, 26-27).

Moramo znati i sljedeće.

U to vrijeme kazna za izdaju predhrišćanskih misterija tzv. “vaskrsenja“, bila je smrt. Hristos je to znao. Isus je objavio čovječanstvu po prvi put novo hrišćansko posvećenje, ovog puta ne u tajnosti kao što su to izvodili stari učitelji tzv. hijerofanti, već po prvi put da se ono objavi javno.

Pošto je Isus učinio čudo nad Lazarom, ondašnji veliki crkveni „dostojanstvenici“, pokušali su da uhvate i pogube „vaskrslog Lazara“. On se pod imenom Jovan skrivao i bježao.

Ostatak života proveo je na ostrvu Kipar.

Lazar je bio episkop na Kipru. Tamo je doživio duboku starost. Kao jedini upoznat sa budućim razvojem hrišćanstva, napisao je: „Jevanđelje po Jovanu“ i „Jovanovo OTKRIVENJE tj. APOKALIPSU.

vrbica

Poslije Lazarevog vaskrsavanja, Isus Hristos je ušao svečano u Jerusalim, dočekala ga je masa razdraganog naroda koja je, pored ostalog, u rukama nosila palmove grančice.

Lazarev grob