Zašto je važno da znamo ko su anđeli? Pri duhovnom rođenju, to jest pri krštenju, kako uči hrišćanska vjera, svaki čovjek dobija svog anđela čuvara i vodiča kroz život.

andjeli

Anđeo, kažu crkvena učenja, brine o ljudima i nikada se od njih ne udaljava, ukoliko ga oni sami ne udalje kad namjerno griješe. Nakon smrti, anđeli ljudske duše čuvaju od đavola i pravedne izvode pred Boga.

On (anđeo - poslanik, vjesnik, glasnik) je natprirodno biće koje je prisutno u mnogim religijama, čija je dužnost da služi Bogu. Anđeli su stvoreni prije bilo čega drugog. Oni su služitelji i ratnici za slavu božiju i za dobro ljudi. Voljom božijom oni su besmrtni i ima ih mnogo. Njihov broj se ne mijenja, oni se ne žene niti udaju, ne rađaju, niti umiru.

U knjizi "Postanja" piše da je Bog prvo stvorio nebo - svijet duhovni, svete anđele, a zatim zemlju - svijet materijalni, i na kraju ljude. Oni su bestjelesni i nevidljivi, a samo prilikom javljanja pravednim i čistim ljudima uzimaju obličje u kojem ih je moguće vidjeti.

Za anđele se obično kaže da nemaju tijelo, i zato se nazivaju duhovima. Mada, i to je uslovno rečeno, jer jedino je Bog istinski duh bez tijela, koji je sveprisutan.

Samim tim, iako su "duhovi" i "plameni ognjeni" (Ps 104,4) (Jev 1,7), koji žive tamo gdje vrijeme i prostor ne postoje, ipak su ograničeni vremenom i prostorom, i ponašaju se na "materijalan" način, tako da sveti oci često govore o "vazdušnim tijelima" anđela.

Pravoslavna crkva smatra da postoje tri stepena, to jest hijerarhije anđela: viša, srednja i niža, a potom se svaka od te tri hijerarhije dijeli na tri čina.

andjeli

Prvu, najvišu i najbližu hijerarhiju Bogu čine: serafimi, heruvimi i prestoli.

Serafimi

Serafimi su na vrhu, najbliži Bogu. Oni su najviša duhovna bića, prvi od devet činova nebeske hijerarhije. Nazivaju ih i bogoljubivim i plamenolikim, jer plamte ljubavlju prema Bogu. Serafim znači “onaj koji pali”, “onaj koji grije” ili “onaj koji sija”. Još se nazivaju i vatrenim duhovima. To su bića čistog svjetla, ljubavi i vatre.

Oni su ti koji spriječavaju da do božanskog nikada ne dođe nimalo negativne energije. Serafimi pomažu da se stvara i prenosi pozitivna energija kroz sve ostale anđele sve do fizičke oblasti. Zbog svoje blizine, čistoće i bliskosti sa Bogom, u stanju su da u najvećoj mjeri prime i odražavaju božije savršenstvo.

Pošto su najbliži Bogu, njihova dužnost je da upravljaju nebesima. Oni ispunjavaju cijelu vaseljenu božanskom iscjeliteljskom moći, čine ljubav, svjetlost i vatru Božiju, sklad i savršenstvo.

Opisani su kao veoma visoki anđeli sa šest krila. U knjizi proroka Isaije se pominju kao šestokrila bića: „Serafimi stajahu više Njega, svaki ih imaše šest krila: dvjema zaklanjaše lice svoje i dvjema zaklanjaše noge svoje, a dvjema lećaše.“ (Is.6.2).

Slijede Heruvimi, bogomudri i mnogoočiti. Oni imaju sposobnost da drugim, nižim anđelskim činovima, daju i saopštavaju mudrosti koje su primili od boga na dar. Zbog toga, pripadajući najvišoj hijerarhiji nebeskih umova, prosvećeni od samog tvorca i ispunjeni istinama onoliko koliko pripada njihovom činu, oni očišćuju, prosvećuju i usavršavaju druge - niže činove nebeske hijerarhije.

Riječ “heruvim” znači veliko razumijevanje ili izlivanje premudrosti.

Heruvimska pjesma

Zatim slijede bogonosci Prestoli. Na njima Bog počiva. To su anđeli, koji su toliko uzvišeni da Gospod živi na njima i kroz njih objavljuje svoje sudove.

Drugu, srednju, hijerarhiju čine: gospodstva, sile i vlasti.

Gospodstva uče ljude da gospodare nad svojom voljom i da budu iznad svakog iskušenja, a, takođe, zapovijedaju onim zlim duhovima, koji su se zakleli da će pogubiti čovjeka.

Sile su anđeli, ispunjeni božanskom snagom. To su oni duhovi, kroz koje Gospod savršava svoja čudesa. Sile sprovode nepokolebljivo volju božiju, daju silu čudotvorstva.

Vlasti su oni anđeli koji imaju vlast da ukrote demonsku silu i da odbiju đavolska iskušenja. Osim toga, oni ukrijepljuju dobre podvižnike (religiozna osoba za koju je uživanje strano, onaj koji pravi podvige, naročito monah-kaluđer, koji podnosi usamljenost, dugotrajni post, molitve i sl.) u njihovom duhovnom i tjelesnom trudu.

Treću, najnižu, hijerarhiju čine: načela, arhangeli i anđeli.

Načela su anđeli starješine nad drugim anđelima, upućujući ih na ispunjivanje božanskih naređenja. Njima je povjereno i upravljanje vaseljenom i čuvanje svih zemalja i naroda. Među načelima svaki narod ima svoga čuvara, kao što svaki čovjek ima svoga anđela.

Arhangeli su veliki blagovjesnici. Oni u ljudima ukrijepljuju svijetu vjeru i otkrivaju im njene tajne. Pravoslavna tradicija pominje hiljade arhangela, ali je, ipak, samo sedam arhangela slavljeno po imenu.

andjeli Sabor svetih arhangela, - Arhangel Jegudil, Sveti arhangel Gavrilo, Arhangel Salatail, Arhangel Mihailo, Arhangel Uril, Arhangel Rafail i Arhangel Varahil.

Svih sedam vrhovnih anđela ravni su među sobom po dostojanstvu, samo se pri nabrajanju počinje od Mihaila; i svaki od njih ima svoju zasebnu službu.

Mihail je pobjeditelj protivnika; Gavril – vjesnik tajni božijih; Rafail – ljekar ljudskih neduga; Uril – prosvjetitelj pomračenih, jer je on sijanje ognja božanskog; Selatil – molitvenik, jer se stalno moli Bogu za ljude i pobuđuje ljude na molitvu; Jegudil – slavitelj Boga, jer utvrđuje ljude koji ma šta rade u slavu božiju, i izmoljuje im nagradu; Varahil – davalac božijeg blagoslova; i naš posrednik božijih dobročinstava".

Ovome broju neki dodaju još i Jeremila. U Svetom pismu njegovo ime se pominje u Trećoj knjizi proroka Jezdre, gdje zajedno sa arhangelom Urilom govori sa prorokom Jezdrom (3 Jezdra 4:36).

3 andjeli rafail

Poštuje se kao pobuditelj uzvišenih misli i osjećanja koje čovjeka uzdižu ka Bogu.

Anđeli su u nebeskoj hijerarhiji najniži čin. Ljudima su najbliži, jer im javljaju manje tajne i namjere božije i poučavaju ih vrlinama i pravednom životu.

Čuvaju svakoga od nas.

Ljude u vrlini podržavaju da ne padnu, pale podižu, i nikada ne ostavljaju. Uvijek su spremni da pomognu, samo ako ljudi to žele.

Svi nebeski činovi imaju jedan zajednički naziv - anđeli.

Kao što o svakom čovjeku brine po jedan anđeo, tako oni brinu i o svakom narodu, državi, gradu, manastiru i crkvi.

Kao što među anđelima vlada jednomišlje, ljubav i poslušnost prema svetoj volji božijoj, tako bi i ljudi trebali da se ugledaju na njih.

MOLITVA ANĐELU ČUVARU

MANASTIR U JERUSALIMU DJELO KRALjA MILUTINA

Manastir Svetih arhangela Mihaila i Gavrila je oko 1312/13. godine osnovao i podigao kralj Milutin. Nalazi se unutar zidina Starog grada u Jerusalimu, neposredno u blizini Crkve Svetog Groba (Crkva vaskrsenja Hristovog) i Grčke patrijaršije.

Na temeljima ruševina starog vizantijskog manastira, koji je tu bio od 4. do 9. vijeka, kralj Milutin je u čast vizantijske pobjede nad Turcima podigao ovaj manastir za potrebe srpskih kaluđera u Jerusalimu.

Podizanje ovog manastira usko je vezano za jedan istorijski događaj o kojem se danas vrlo malo zna.

crkva svetih arhangela u jerusalimu

Naime, podignut je poslije briljantne pobjede srpske vojske u Maloj Aziji. O tom događaju pisao je Milutinov ljetopisac, arhiepiskop Danilo.

On u svom ljetopisu piše da je kralj Milutin svome tastu, vizantijskom kralju Androniku Drugom, u pomoć protiv Turaka poslao elitne ratnike pod vođstvom vojvode Novaka Grebosteke koji su do nogu potukli Turke.

Arhiepiskop Danilo je zapisao: „Srbi su njihova tijela sijekli kao trsku“.

Poslije ove pobjede, kralj Milutin je podigao crkvu Svetih arhangela, a sagradio je i konake, malu bolnicu i jednu gostionicu za sve srpske i slovenske kaluđere i poklonike u Svetoj zemlji.

Manastir je podignut na mjestu na kome se arhangel Mihail javio caru i psalmopjesniku Davidu.

Kad je car David prebrojavao narod u Izrailju i Judeji, Bog se razgnjevi na njega i opomenu ga preko proroka i dade mu tri mogućnosti za izbor kazne. Iako se car pokajao, morao je izabrati jednu od tri kazne: sedam godina gladi, tri mjeseca gonjenja od neprijatelja ili pomor stanovništva.

Car je izabrao ovu treću. Stradalo je 70.000 ljudi.

Tada bi znamenje i sveti arhangel Mihailo vrati svoj mač u korice. To mjesto je obilježeno srebrnim stubićem u središnjem dijelu crkve do oltara.

andjeli mac mihailo jerusalim Mjesto na kome je Arhangel Mihail vratio svoj mač u korice.

Car Dušan je 1348. godine odredio pomoć ovom manastiru: Dubrovnik je izdvajao 500 perpera godišnje na ime carine za prodaju soli Srbiji, manastir Svetog Spasa na Bojani 100 perpera, a manastir Svetog Nikole na Vranjini, ostrvu na Skadarskom jezeru, dao je jerusalimskom manastiru kao metoh i on je bio dužan da za njegove potrebe izdvaja pola svog godišnjeg prihoda.

Za vrijeme cara Uroša ovaj manastir primao je 100 perpera godišnje od Stona.

Tu su počeli da se okupljaju i ruski kaluđeri, koji nisu imali svoj manastir u Palestini.

U kodeksnom rukopisu Grka Atanasiosa Ipsilandisa, pisanog u 18. vijeku, koji je pronađen prije desetak godina na Sinaju, piše: “Srbi monasi, koji su bili pod jurisdikcijom pećkog arhiepiskopa, odavno su živjeli u manastiru svetog Arhangela u Jerusalimu i upravljali njim”.

Ovo se odnosi na 1533. godinu, i to je dokaz da je u prvoj polovini šesnaestog vijeka manastir bio srpski.

U prvoj polovini 17. veka upadi beduinskih plemena učinili su svoje. Manastir je opljačkan, stradalo je njegovo cjelokupno bratstvo i on je zapustio.

Mada, ima podataka da je manastir zamro zbog kuge. Naravno, kad je sasvim nestalo srpske države, i kad su prihodi nestali, Grčka patrijaršija u Jerusalimu je preuzela srpski manastir i drži ga i danas.

Mnogi crkveni velikodostojnici, patrijarsi, monasi, pobožni građani išli su na hodočašće u Jerusalim i manastir Arhangela Mihaila i Gavrila.

Među njima je, pored Nemanjića i drugih srpskih vladara, bio i patrijarh Arsenije treći Čarnojević (1683) koji je manastiru podario jevanđelje na staroslovenskom jeziku.

Nema dokumenata koji svjedoče o tome šta je sve na ovoj crkvi rušeno i prepravljano, kakva je bila, kad je sagrađena. Ipak, to je, nema sumnje, crkva svetih arhangela Mihaila i Gavrila, koju je veliki kralj Milutin Stefan Uroš podigao u čast pobjede nad Turcima i dao joj ime krsne slave svih Nemanjića.

Sveti sinod Srpske pravoslavne crkve je poslao molbu Jerusalimskoj patrijaršiji da se manastir vrati u okrilje SPC.