Boljševici su na današnji dan 1917. godine uhapsili ruskog cara Nikolaja Drugog, da bi ga u julu 1918. pogubili zajedno sa cijelom carskom porodicom.
Obje odluke donio je lider boljševika i vođa Oktobarske revolucije Vladimir Iljič Lenjin, a nezapamćeni masakr koji je u Jekaterinburgu počinjen nad carskom porodicom do danas nije u potpunosti rasvijetljen.
Imperatora Nikolaja Drugog Aleksandroviča Romanova kanonizovala je 1. novembra 1981. godine Ruska pravoslavna zagranična crkva, koja tada nije bila u jedinstvu sa Moskovskom patrijaršijom.
Devetnaest godina kasnije, pomjesna Ruska pravoslavna crkva kanonizovala ga je zajedno sa suprugom i djecom. Proglašeni su za mučenike.
Car Nikolaj Drugi bio je veliki prijatelj Srbije i Srba. Uoči početka Prvog svjetskog rata, Srbija, suočena sa prijetnjama Austrougarske, zatražila je pomoć od Nikolaja.
Odgovor cara Nikolaja Drugog stigao je 27. jula, na dan uoči objave rata. On se u odgovoru zalaže za mirno rješenje sukoba, ali kaže: "Ako pak ne uspije, uprkos našoj najiskrenijoj želji, neka Vaše veličanstvo /regent Aleksandar Karađorđević/ bude uvjereno da u tome slučaju Rusija neće napustiti Srbiju".
Rusija se, na lično zalaganje cara, odlučila da uđe u rat protiv Austrougarske ako dođe do napada na Srbiju. Nikolaj Drugi insistirao je na odbrani Srbije, iako je opominjan od svojih vojnih eksperata da Rusija nije spremna i da ne može vojno da parira NJemačkoj.
Ruski car je direktno zaslužan za preživljavanje srpske vojske tokom njenog povlačenja ka Grčkoj. Dok su iscrpljeni i promrzli vojnici stizali na jadransku obalu, francuska štampa je pisala kako nema svrhe prevoziti ljude koji su praktično već mrtvi.
Tada je Romanov uputio ultimativno pismo saveznicima. U pismu je zaprijetio da će Rusija istupiti iz rata i potpisati separatni mir sa NJemačkom, ako saveznici, a prije svih Italija i Francuska, ne pošalju svoje brodove i prevezu srpske vojnike na bezbjedno.
O njegovim stavovima svjedoče i riječi ruskog ministra inostranih poslova Sergeja Sazonova, koji je u proljeće 1915. godine prenio srpskim diplomatama poruku:
"Nećete mi zamjeriti, gospodo, što sam prije svega Rus i što su mi najbliži interesi Rusije, ali vas uvjeravam da sam odmah poslije toga Srbin i da su mi najbliži interesi srpskog naroda... Zasluge Srbije biće stostruko nagrađene. Poslije rata ona će biti nekoliko puta veća nego što je danas!
Da li je ikad iko sumnjao da BiH nisu srpske zemlje? Zato se rat ne može svršiti, a da one ne obrazuju cjelinu sa Srbijom. Crna Gora je oduvijek bila jedno s njom, zato će se i ona, kada se rat svrši, sa Srbijom ujediniti u nerazdvojnu cjelinu.
Srbija je tražila izlaz na more, e pa dobiće ga u širokoj pruzi u Dalmaciji, sa starim Splitom".
Car je zajedno sa porodicom interniran prvo u Carsko Selo, a nakon što mu je Engleska uskratila azil, u Toboljsk.
Pznato je da su 17. jula 1918. godine car Nikolaj Drugi i njegova porodica, supruga, sin i četiri kćerke, ubijeni u podrumu kuće u Jekaterinburgu, u koju su bili premješteni.
Nakon što su probuđeni u 10.30 uveče rečeno im je da se obuku. Odvedeni su u mali podrum, gdje su im rekli da hoće da ih slikaju. Umjesto fotografa, na vrata je ušla Crvena garda.
Carskoj porodici je rečeno da će biti pobijena. Potom je izvršena egzekucija nad carem Nikolajem Drugim, caricom Aleksandrom, carevićem Aleksejem i četiri velike knjeginje Olgom, Tatjanom, Marijom i Anastasijom.
Sa njima su ubijeni i kuvarica, kućna pomoćnica, doktor i pas DŽimi.
NJihova tijela prevezena su kamionom u napušten rudnik, gdje su isječena na komade, natopljena benzinom i zapaljena. Veće kosti su bile rastopljene sumpornom kiselinom.
U Beogradu je 2014. godine podignut spomenik caru Nikolaju Drugom.
Šta Vi mislite o ovome?