Učesnici naučno-političkog skupa "Govori srpski-piši ćirilicom", večeras su u Trebinju usvojili "Trebinjsku deklaraciju" prema kojoj ćirilica u Republici Srpskoj mora da ima status jedinog službenog pisma, kao što je to u Srbiji definisano ustavom i konkretizovano u izmjenama i dopunama zakona o službenoj upotrebi jezika i pisma.

trebinjska deklaracija cirilica sluzbeni jezik

Naučnici su se u deklaraciji složili da je neophodno da Narodna skupština Republike Srpske što prije donese zakon o službenoj upotrebi ćirilice, koji bi poslužio kao osnova za zakon o jeziku i pismu u Republici Srpskoj.

"Srbi su u 21. vijeku došli u situaciju da napuštanjem srpske ćirilice i rastakanjem srpskog jezika gube vlastiti nacionalni identitet. Nužno je zato u svim prostorima na kojim Srbi žive, ćirilicu sačuvati tako što će biti jedino službeno pismo cijelog srpskog naroda", navedeno je u deklaraciji.

U deklaraciji se traži da se srpska politička i filološka djelovanja nađu na istom putu - na putu zaustavljanja ništenja srpskog nacionalnog identiteta zbog neuvažavanja značaja srpskog jezika i srpske ćirilice kao osnovnih nacionalnih odrednica.

Zato je, naglašeno je u deklaraciji, neophodno da se u ovom poslu nađu sve srpske institucije i svi srpski filolozi i uticajni političari.

U pogledu zaštite ćirilice i srpskog jezika u "Trebinjskoj deklaraciji" je navedeno da su neohodne, a neodložne sljedeće aktivnosti:

- Da srpski političari i lingvisti istraju u nastojanju da se usvoje upravo napravljene izmjene i dopune zakona o službenoj upotrebi jezika i pisama u Republici Srbiji, kojim se, uz prijedlog osnivanja savjeta za jezik, prije svega konkretizuje primjena člana 10. Ustava Srbije, koji određuje službenu upotrebu srpskog jezika i ćiriličnog pisma.

- U Crnoj Gori kroz zakonsku regulativu, obezbijediti ustavom zagarantovani ravnopravni status ćirilice i latinice, uz preduzimanje svih aktivnosti da se već predloženi prijedlog zakona o zaštiti ćiriličnog pisma usvoji, jer ustavom zagarantovani srpski jezik u službenoj upotrebi podrazumijeva sprovođenje te odredbe u praksu, budući da su ustavom razdvojeni sinonimni termini "službeni" i "u službenoj upotrebi". Oni se u praksi ne smiju odvajati ili se ustavom srpski jezik mora definisati kao službeni, jer je većinski jezik u Crnoj Gori.

- Najteže stanje sa srpskim jezikom je u BiH, a samim tim i u Republici Srpskoj, prije svega, zbog neskrivene težnje Bošnjaka da Srbima nametnu i u srpskom jeziku naziv bosanski jezik. Na djelu je Kalajeva jezička i nacionalna politika u BiH, koja preko bosanskog kao zemaljskog jezika želi da stvori bosansku naciju koju bi činili svi stanovnici BiH, tako da bi se u njoj ukinuli i Srbi i srpski jezik. Prvi korak u očuvanju Srba i srpskog jezika u BiH jeste zaustavljanje procesa odumiranja ćirilice kao bitne identitetske crte kako srpskog jezika, tako i srpskog naroda. Ćirilica kod Srba - i u Republici Srpskoj kao i u Srbiji - mora da ima status jedinog službenog pisma, kako je to u sadašnjem ustavu Republike Srbije i zapisano i kako je to preneseno i konkretizovano u u izmjenama i dopunama zakona o službenoj upotrebi jezika i pisama u Srbiji. Neophodno je i da Republika Srpska što prije napravi zakon o službenoj upotrebi ćirilice i da na taj način posluži kao osnova za izradu zakona o jeziku i pismu u RS.

- Prvi korak u tome je štampanje zajedničkog bukvara za sve srpske zemlje.

Trebinjska deklaracija o ćirilici, kojoj učesnici već sada pridaju istorijski značaj, biće poslata vladama Republike Srbije, Crne Gore i Republike Srpske

U Trebinjskoj deklaraciji o ćirilici se, između ostalog, navodi i to da je kod Srba decenijama pogrešno kreirana svijest da su latinica i ćirilica podjednako srpska pisma.

"Ćirilica jeste srpsko pismo, a latinica – Gajeva sa malom Daničićevom doradom – nije srpsko pismo, nego je pismo srpskog jezika. Ono nije srpsko pismo zato što i nije stvorena za srpski jezik, ali je pismo srpskog jezika zato što se taj jezik danas – ne samo kod Srba, nego i kod Hrvata, Bošnjaka i Crnogoraca – piše latinicom", navedeno je u deklaraciji.