O njegovim pjesmama čulo se širom regiona. Glavni motivi su mu događaji iz proteklih ratova, ali i heroji koje srpski narod ne smije da zaboravi. Napisao je Predrag Janičić /23/ iz Podvora iz Ljubomira više desetina pjesama, a najduža ima čak 1.100 stihova.

predrag janicic

Stihovi nastaju i po nekoliko mjeseci. Potrebna je inspiracija, ljubav i volja da bi jedna pjesma ugledala svjetlo dana. Tako je nastala i pjesma o bobanskom vojvodi Nedeljku Vidakoviću.

Zbog svoje dužine, narodni guslar Đorđije Koprivica tražio je da se ova pjesma skrati, pa njena finalna verzija ima "svega" oko 500 stihova. Naš mladi sugrađanin premijerno ju je čitao prilikom otkrivanja spomenika slavnom vojvodi u Trebinju.

"Dobio sam za tu pjesmu dosta pohvala. Nije mi se niko požalio, što me posebno obradovalo", kaže Janičić.

Nije zaboravio ni ostale heroje. U njegovoj arhivi nalaze se i rukopisi pjesme o majoru Ljubiši Popoviću, vojniku Aleksandru Masleši, ustaškom pokolju 1941. godine, crkvi Krstovici na Prosjeku.

"Taj Prosjek je jedno nebesko mjesto na zemlji. Sve u kamenu, kršu i ljutim stijenama pod nebesima i oblacima, a tu se nalazi Božija svetinja koja za vrijeme posljednjeg rata nije dirnuta - što je za nepovjerovati", navodi Janičić.

"(...) Bogomolja stara progovori - oj sokole, ptico iz oblaka starija sam mnogo od Turaka. Nagledah se sluga i vladara, ja nemadoh pravih neimara. Vile su me za noć sazidale, sazidale za dan ukrasile. Sve od tada kroz sure vijekove bijah iskra od vjere Hristove. Šta doživjeh u svome zemanu, ne bi stalo perom na poljanu. Pamtim dobro turske osvajače, vojvode srpske i serdare, pa proklete švabe i ugare. Kraj mene su vojske proticale. Al' me nikad nisu doticale. (...)". Posebno su zanimljive njegove zdravice i pjesme koje imaju komičan sadržaj. Upravo za njih vezane su i neke od anegdota Predraga Janičića iz Ljubomira.

Tako je, ne baš rijetko, zbog "razgovora" uz gusle u kasnim noćnim satima završavao i u stanici policije. A onda, kako to obično biva, cijela noćna smjena smijala bi se njegovim stihovima.

Možda o ovome najbolje govori pjesma o štali njegovog komšije koja je izgorjela, a za koju je tvrđeno da ju je Predrag zapalio. Ipak, istina je spora ali dostižna, što su utvrdili i inspektori.

Ako nije zapisano kao da se nije ni dogodilo. Tako je naš sagovornik odlučio da napiše pjesmu o svom komšiji, njegovoj štali, inspektorima koji su utvrdili istinu. Ubrzo nakon pjesme, komšija je sve prijavio policiji jer se, navodno, uvrijedio, a mladi pjesnik našao se pred inspektorima trebinjskog Centra javne bezbjednosti.

Kao dokazni materijal trebalo je ispjevati pjesmu, nakon koje niko nije ostao ravnodušan, posebno ne inspektor koji je vršio uviđaj na zapaljenoj štali. Smijeha nije nedostajalo.

"(...) A inspektor ozbiljnoga lica, mjerka okle stigla je varnica. Nema struje ni gasa u štali, pa zaključi kako se zapali i istaknu pred svima mišljenje - pošto nije garavo kamenje, ni otvora ni sa jedne strane, ođe nema sumnje ni najmanje. Ovo vam je samozapaljenje, vi primite moje sažaljenje. Đetelina mokra u balama, presuda je smrtna pojatama. (...)".

"Ljudi, ja to u životu nisam gledao. Taj inspektor se uhvatio za stomak, pao na koljena od smijeha. I na kraju su me pustili", priča Predrag svoje anegdote.

predrag janicic pjesnik trebinje ljubomir

On je autor i "ozbiljnih" pjesama, koje, kao i istorija, opominju da ne smijemo da zaboravimo prošlost, ali nam daju i predskazanje za budućnost. Upravo zbog toga iz pera ovog pjesnika nastala je i pjesma o ustaškom pokolju 1941. godine.

Ona ima oko 500 stihova i opisuje hercegovačka stratišta u Drugom svjetskom ratu i to u Prebilovcima, nevesinjska i ljubinjska stradanja, trebinjski kraj, Gacko, Korita...

Predviđeno je da ovu pjesmu snimaju, uz dva naratora, čak pet narodnih guslara i to: Ljubiša Ateljević, Momir Avdalović, Vitomir Arsenić, Zdravko Knežević i Ivan Vulić.

"Nadam se da ćemo je uskoro snimiti, jer imamo problema finansijske prirode, pa tražimo donatore", kaže Janičić.

U pjesmi je, između ostalog, opisao i stradanje Ilije Šakote, koga su ustaše bacile u Šurmanačku jamu, a koga je trebao da gurne drug iz vojske Mehad Delić. "I na samrti, Iliji je posljednja želja bila da se pozdravi sa Mehadom. On mu priđe onako začuđen, ne zna šta ga je snašlo, a Ilija ga uhvati za kaiš i povuče ga sa sobom u jamu", pojašnjava Janičić, dodajući da o ovom događaju svjedoči i puška koja je pronađena početkom devedesetih godina prošlog vijeka kada su vađene kosti mučenika.

U Prebilovcima je mladi pjesnik upoznao Ilijinog sina Iliju, koji mu je posvjedočio o ovom događaju.

“(...) Tamo đe je Sveti Dimitrije sjedi duša Šakote Ilije, koji steče slavu Obilića kad dokopa Mehada Delića. Suri hajduk, krvavije oči, sa ustašom u jamu uskoči. Svog dželata zubima uguši, zato mu se Gospod ne ogluši, no Duh Sveti blagu mis'o u vodi - te Iliji Ilija se rodi. Sin jedinac svijeća od doma, k'o posmrče poslije poloma, sjajna iskra nove budućnosti da osveti roditeljske kosti. Nit životna čudnovato teče, posljednja je tek kad Gospod reče (...)".

PJESME O SVIM HERCEGOVAČKIM JUNACIMA Radovan Bećirović Trebješki, najveći pjesnik poslije Njegoša, opisao je u svojim pjesmama sve junake u Crnoj Gori.

Istu misiju pred sebe je stavio i Predrag Janičić, samo će on, kako kaže, ako ga zdravlje posluži, kroz pjesme opisati sve hercegovačke junake i bitke koje su se vojevale na ovom području.

"Gusle su razgovor i ljudi pomoću njih najbolje i najtačnije mogu da znaju istoriju. Da nije bilo tih usmenih pjesama, mi bismo danas zaboravili na Kosovsku bitku. Znali bismo samo istorijski da se desila tad i tad i tu i tu", kaže Janičić.

Baš zbog toga, jer nijedan dio naše istorije ne smije da se zaboravi - ma bilo to lijepo ili ružno, napisaće pjesme koje će služiti pokoljenjima da svoje pretke nikada ne zaborave.

"Kao što se zna za Vučji Do kad smo se oslobodili od Turaka, tako treba da se zna i za bratoubilački rat, kad smo se između sebe poubijali. To se više nikada Srbima ne smije ponoviti", napominje Janičić.

Ipak, u savremeno doba, kakvo je današnje, gusle su "zamučale". Prije nije bilo ni djeteta ni momčeta, ni muškog čeljadeta da nije znalo da zapjeva. Nije bilo ni kuće bez gusala, iz koje bi dopirao nepdoljiv božanski zvuk.

Predrag kaže da ima namjeru da napiše pjesmu o kapetanu Ivanu Janičiću Grahovskom, njegovom pretku i bliskome rođaku, koji je bio komandant ljubinjskog bataljona.

Time će se, kaže, skromno odužiti rođaku za sve što je učinio za ovaj kraj.

ISTORIJSKI PODACI SU NAJVAŽNIJI

pjesnik i guslar predrag janicic trebinje

Da bi jedna pjesma nastala neophodno je dobro poznavanje događaja koji se u njoj opisuje, odnosno biografije junaka o kome se pišu stihovi.

Janičić priznaje da mu je teže naći valjane istorijske podatke, nego napisati pjesmu od 500 stihova.

"Ako iskopaš dobre temelje onda je lako ozidati kuću. Ako nisi potkovan istorijskim podacima ne možeš ništa da pišeš, jer svaka pjesma mora da ima svoju osnovicu, početak, određenu radnju i kraj", veli Janičić za TrebinjeLive.info.

Posebno je važno kad se piše o nekom junaku da se dođe do najsitnijih detalja, koji, možda, na početku izgledaju kao nepotrebni, ali, kada počnu da nastaju prvi stihovi postane jasno da su oni i više nego potrebni.

"Obično pišem, a ne znam šta ću da napišem. Ti stihovi kao da mi sami dolaze", dodao je mladi Ljubomirac, navodeći da otprilike može da procijeni koliko će koja pjesma imati stihova - ako će se pjesma snimati uz gusle ne može biti manja od 300 stihova.

Neki u njemu već vide novog Bećkovića, a on kaže da je pjesnički dar u njemu prepoznat poslije smrti djeda, kada je napisao i prve stihove, koji su se nakon toga ređali jedan za drugim.

Nada se da će doći i taj dan kada će pred publikom predstaviti prvu zbirku pjesama.

Pored pisanja pjesama, koje nastaju u njegovoj rodnoj kući u Podvorima u Ljubomiru, roditeljima pomaže oko obrade zemlje i stočarstva, jer je, nažalost, još uvijek bez posla.