Mlada Trebinjka Maja Milojević jedina u Hercegovini pravi zanimljive suvenire i to na način što Kenove i Barbike oblači u narodne nošnje koje ona sama šije od prirodnih materijala kao izvorne, pi[u "nezavisne.com".

maja milojevic lutke narodna nosnja (1)

Sve je, kaže, počela u Udruženju žena "Vasila" u Trebinju, gdje je od žice i vune izradila prvu lutku, a onda je takve lutke zamijenila onim iz Barbi kolekcije, oblačeći ih u narodne nošnje Hercegovine, Crne Gore i Srbije, koje su njene "zlatne ruke" stvarale.

"Koristim originalne i dosta skupe materijale, kao kod prave narodne nošnje, opanci su od kože, čarape pletem od vune, pregača je tkana, podsuknja napravljena od srpskog platna, a za sve to većinu potrebnog materijala nađem u Trebinju, dok ponešto naručim iz Beograda. Za sada sam se toliko izvještila da gotovo da nema nošnje koju ne znam da sašijem", priča Milojevićeva.

Kaže da joj je potrebno oko šest sati da izradi jednu ovakvu lutku, koju počinje oblačiti od podsuknje koju prvu sašije, zatim dodaje ukrasne trakice, a onda pravi opanke od kože, pa poslije toga idu ostali odjevni predmeti i na samom kraju se kod Barbika pravi tradicionalna frizura sa pletenicom oko glave, na koju ide kapa sa velom.

Kupcima lutaka sa narodnom nošnjom ispunjava sve želje, pa je jednom Crnogorcu ispunila i zahtjev da kao ukras njegove konobe napravi mladića i djevojku u crnogorskoj narodnoj nošnji u pokretu, kako igraju čuveno oro, za šta se, kaže, dobro namučila, ali ih je uspjela učvrstiti žicom.

"Trebinjski KUD 'Alat' kod mene stalno kupuje lutke u narodnim nošnjama, koje prilikom gostovanja poklanja širom svijeta, pa se desi da za potrebe jedne turneje naruče i po nekoliko lutaka", priča ova mlada Trebinjka.

maja milojevic lutke narodna nosnja (1)

S obzirom na veliki trud koji uloži prilikom izrade, ova vrijedna djevojka svoje lutke prodaje po skromnim cijenama od svega 30 maraka, iako su u okruženju one skuplje čak četiri puta, pa u Kotoru u suvenirnici sa lutkama iste Barbike i Kenovi u narodnoj nošnji koštaju po 70 evra, a u paru čak 300 evra.

Maja je, međutim, zadovoljna i ovako skromnom zaradom, jer je za njen hobi ne veže novac nego zadovoljstvo prilikom izrade u kojoj se toliko izvještila da gotovo nema nošnje koju ne bi znala da sašije, a njenih lutaka danas ima u BiH, Srbiji, Crnoj Gori, Italiji, Grčkoj, Bugarskoj i Americi.

Kako je nastala  prva Barbi lutka?

Kompanija "Matell" predstavila je svoju prvu Barbi lutku 9. marta 1959. godine. Zanimljivo je da je bila dostupna i kao crnka i kao plavuša. Imala je prugasti kupaći, kostim i pogled skrenut udesno (kasnije je to promijenjeno u pogled prema naprijed).

Do ideje za Barbi lutku došla je Rut Hendler, supruga suosnivača velike korporacije "Mattel".

Ona je primijetila da njena kći Barbara lutkama često dodjeljuje uloge odraslih osoba. U to vrijeme praktično sve lutke prikazivale su osobe u dječjem uzrastu. Rut se dosjetila da bi možda bilo dobro proizvesti lutku koja izgleda poput odrasle osobe. Ime Barbi dobila je po Rutinoj kćeri Barbari, a Ken je dobio ime po sinu Kenu.

Svira tarabuku

"Zlatne ruke" Maje Milojević nisu samo spretne u izradi minijaturnih narodnih nošnji, već i u sviranju gitare, bubnjeva, ali i starog instrumenta  tarabuke.

"Zavoljela sam ovaj instrument slušajući jednog mladića ispred trebinjskog sabornog hrama i nakon dugog ubjeđivanja roditelja, uspjela sam da ga dobijem, iako svoju prvu tarabuku nisam dugo mogla ni da nađem, jer kod nas ona nije toliko zastupljen instrument", kaže Maja.

Sjeća se da je znala da vježba i po četiri sata, da su joj prsti oticali, ali je ipak naučila da je svira.