Na današnji dan, 2. februara 1924. godine, od tuberkuloze u Mostaru je preminuo pjesnik i jedan od najpoznatijih predstavnika novije lirike u BiH Aleksa Šantić.

Aleksa santic

Rođen je 27. maja 1868. u Mostaru gdje je i proveo najveći dio svog života. Bio je urednik časopisa Zora. Pisao je neoromantičarsku ljubavnu, pejzažnu i zavičajnu liriku elegična tona.

Napisao je i "Pod maglom" i tekst za jednu od najpoznatijih sevdalinki "Emina".

Pjesme je skupio u više izdanja zbirke "Pjesme", te u zbirci "Na starim ognjištima".

Nakon što mu je otac umro, staranje je preuzeo strogi stric. Imao je dva brata, Pera i Jakova, te sestru Radojku koja se udala za njegovog prijatelja Svetozara Ćorovića.

Živio je u trgovačkoj porodici u kojoj nisu imali razumijevanja za njegov talenat.

Poslije završetka trgovačke škole u Trstu i Ljubljani, vratio se u rodni Mostar.

Bio je i jedan od osnivača kulturnog lista "Zora" kao i predsednik Srpskog pevačkog društva "Gusle" u Mostaru. Tu se upoznao i družio sa poznatim pesnicima tog doba: Svetozarom Ćorovićem, Jovanom Dučićem, Osmanom Đikićem i drugima.

U njegovom pjesničkom stasavanju najviše udjela su imali pjesnici Vojislav Ilić i Jovan Jovanović-Zmaj, a od stranih pjesnika najvažniji uticaj je imao Heinrih Heine, koga je i prevodio s njemačkog jezika.

Svoju najveću pjesničku zrelost Šantić dostiže između 1905. i 1910. godine kada su i nastale njegove najljepše pjesme.