Vodenički mlinovi na rijeci Trebišnjici i njenim pritokama odavno su utihnuli. Ipak, porodica Brković, iz sela Necvijeća, uspjela je da otme od vremena porodično nasljeđe, starije od tri stotine godina. Vodeničke kamenove jedine vodenice na Trebišnjici, pokrenu rijetko, piše "rtrs.tv".

vodenica-trebisnjica Umjesto nekadašnjeg danonoćnog mljevenja, za domaćine iz hercegovačkih i pograničnih, crnogorskih sela, preuređeno vitlo snagom vode zavrti kamen samo za potrebe porodice i srodnika.

Brkovići su većinski vlasnici vodenice na rijeci Sušici postali tridesetih godina prošlog vijeka. Do tada, na temeljima starim više od trista godina, imala je više vlasnika.

"Ova vodenica je stara više od tristo godina. Prvi vlasnik bio neki stari Bilalović iz Župe. Nju su naši očevi i stričevi kupili 1932. godine, i preko puta malo zemlje. To su platitli 1.200 dolara", ističe Mihajlo Brković.

U to vrijeme za toliko novca, kaže Mihajlo, mogla se kupiti najbolja kuća u centru Trebinja. Umjesto dva, danas melje jedan vodenički kamen.

"Od 1953. do 1954. godine, to je bila mala fabrika, živjelo se, radilo 4-5 familija, radilo se i dan i noć, mlin nije prestajao raditi, čekalo se na red", dodaje Mihajlo.

Raseljavanjem, imanja su zapuštena, iščezli su domaćini, koji su čekali red. Danas, rijetki donesu žito, tek da vodenički kamen zabruji.

Ove godine, ističu, samljeli su dva puta po 30 kilograma žita.

Vodenica je odavno izgubila ekonomsku vrijednost. Ipak, potvrdili su, biće sačuvana. Po godinama, odavno je dobila status spomenika.