Branislav Trifunović bio je gost 4. festivala mediteranskog i evropskog filma, gdje je prisustvovao trebinjskoj premijeri ostvarenja "Burek", u kome sa bratom  Sergejom igra glavnu ulogu.

branislav bane trifunovic trebinje

Za njega je Trebinje jedan od najljepših gradova, u koji je, kaže, dovoljno samo doći, prošetati i uvjeriti se u njegovu ljepotu i neobičnost.

Ne može se, priča Trifunović u razgovoru za TrebinjeLive.info, najjužniji grad Srpske porediti sa gradovima na moru jer oni imaju drugu vrstu arhitekture i vreve, a Trebinje ima drugačiji šarm i šmek.

"Uvek sam ovde imao divne trenutke i upoznao sam dobre drugare i nemam nijednu lošu pomisao na Trebinje. To je vrlo važno, jer to nije kod mene tako često. Grad čine ljudi, a oni ovde šire dobrotu i gostoprimstvo", kaže Trifunović.

Hercegovinu doživljava kao svoj drugi zavičaj, jer mu veliki dio porodice potiče iz Nevesinja i Mostara. Ipak, priznaje, u posljednje vrijeme je izgubio kontakt sa ovim krajem i to svojom krivicom - zbog posla i života.

Majka mu i danas ima, kaže Trifunović, čisti hercegovački naglasak, iako je u Srbiju došla prije više od 40 godina.

"I nakon 40 godina života u Srbiji i dalje priča kao da je juče došla iz Mostara i ne želi da ga promeni ni za stopu i to ona oseća svojim", istakao je srpski glumac, koga je sa ovacijama dočekala trebinjska publika.

Film "Burek", koji je prikazan na Festivalu u našem gradu, prvo je ostvarenje u kome Branislav glumi zajedno sa bratom Sergejom. Glumili su Bane i Sergej sa ocem Tomom, ali se nikada sva trojica Trifunovića nisu zajedno našla na velikom platnu.

"Zamislite kolika je tek bila radost naših roditelja kad su  videli nas dvojicu zajedno!?", ističe Branislav.

Ali su zato njih trojica bili protagonosti predstave "Tvrđava" u režiji Nebojše Bradića, kruševačkog pozorišta, u kojoj otac Tomislav glumi Mahmuta Neretljaka, Sergej Asman Vuka, a Branislav Ahmeta Šaba.

"To je bilo divno veče. Pamtiću tu noć verovatno kao jednu od dražih u pozorištu, jer smo ispunili ne svoje snove, nego snove naših roditelja. I kad oni pogledaju sa strane vide da su sve te muke imale smisla i da to nije bilo uzaludno", povjerio nam se Bane Trifunović.

Ne pravi razliku između pozorišta i filma, ali Bane kaže da je to isti posao - samo da su sredstva drugačija.

U pozorištu je teže biti glumac, jer se skoro svaki dan protagonista mora potvrditi pred publikom i samim tim zna šta je uradio, za razliku od filma na kome ima sigurnost i strpljenje.

Međutim, na filmu, naglasio je Trifunović, što se jednom snimi više se ne može popraviti.

"Gledajući sada većinu svojih filmova, gomilu scena bih drugačije završio zato što to ide sa iskustvom, životom i svim onim šta si naučio. Trudim se da sa svakom svojom ulogom nešto naučim, ali ako nisam ništa naučio od neke uloge onda mi je ta uloga bačena bez obzira na to koliki je odjek publike", priča Trifunović.

Glumac koga pamtimo po ulogama Save Lađarskog, Vanje, Keboja, Branka..., za sebe kaže da je strpljiv, što potkrijepljuje "čeličnim živcima" koje je imao dok nije uspio da upiše glumu i da dobija uloge.

Sva istrajnost se, kaže, na kraju isplatila, jer sada radi posao koji voli i stvari iza kojih može da stane.

Na Banetov ulazak u glumačke vode nije uticala porodica, jer su iz iskustva znali koliko je težak posao glumca, ali zato jeste zabava koja proističe iz tog posla.

"To je trenutak 1991. godine, kad smo radili predstavu 'Klopka', koju je režirao Saša Lukač i tad sam kao klinac dobio priliku da igram četiri različita klinca. Tada sam glumu shvatio kao jednu vrstu igre", priča Bane.

Igrao je u samo jednom mjuziklu - "Kosi", na koga gleda kao na "tešku kategoriju" koji je ozbiljna disciplina kako glumački, tako i igrački i pjevački.

Priznaje da mjuziklu nije dovoljno vičan, pa i ne učestvuje u njegom stvaranju, ali, zato, odaje priznanje svima onima koji ga stvaraju i u njemu uspiju da pronađu sebe.

"Biram uloge po onome šta bih htio da gledam, šta bi me zanimalo ili zašto bih ja platio kartu da odem u pozorište ili bioskop. Pogotovo u pozorište jer mi je u njemu mnogo teže", ističe Bane, dodajući da pozorište iziskuje igranje skoro svake večeri, što, s druge strane, traži psihičku i fizičku spremnost da se izađe na scenu i brani ono što nekog zanima.

Zato, naglašava, traži uloge iza kojih može da stane u svakom smislu, saradnju sa ljudima koji ga razumiju i koji shvataju ideje oko kojih mogu da se slože.

Na beogradskom Fakultetu dramskih umetnosti pokušao je da se upiše dva puta - oba bezuspješno. Treću sreću pronašao je u Novom Sadu, gdje je i završio za profesionalnog glumca, ali od Beograda nije odustajao.

"Kada sam po treći put išao da upišem fakultet, otišao sam paralelno u Beograd i Novi Sad. Iako su me ljudi već gledali u pozorištu, gledali moje prijemne i znali svašta o meni, bio sam tvrdoglav jarac koji je izgurao i znao da me neće primiti, ali sam još jednom otišao da im pokažem da nisu u pravu. Ono što sam tada zamislio bilo je da će mi svi profesori koji me tada nisu primili jednom čestitati. To mi se i desilo", ponosno priča Branislav Trifunović.

Kaže da je imao sreću što je u Novom Sadu bio kod profesora Petra Baničevića, koji ga je pustio da glumi već nakon prve godine studija.

Bio je prvi student koga je Baniček pustio da glumi nakon prve godine studija kad nikom nije dozvolio, ali je, vjerovatno, razumio Banetovu ljubav i strast prema glumi koju je imao i prije akademije.

Bane je sada član Ateljea 212, koje je jedno od najvećih pozorišta u regionu, a taj uspjeh vezuje za strpljenje i sazrijevanje koje je stekao u međuvremenu.

MAJKA JE UVIJEK TU ZA TRIFUNOVIĆE

branislav bane trifunovic trebinje

Majka je uvijek bila "tu" za Trifunoviće. Njoj, priznaje i Bane, bilo je najteže jer je morala da preživljava sve stepenice bratovog i njegovog sazrijevanja, gluposti i ludosti.

"Ali ona je kršna i jaka Hercegovka, tako da su to za nju sve izazovi koji su joj pomogli da očvrsne i da nas drži na okupu", podvlači Bane.

U TORBI UVIJEK IMAM PET-ŠEST KNJIGA

U torbi uvijek nosi pet-šest knjiga koje planira da čita. Od pisaca najčešće čita Džejmsa Džojsa i Maria Vargasa Ljosu.

"Volim da odvojim vrijeme da pročitam knjigu, posebno kad hoću da odmorim", kazao je Bane. RECEPT TRIFUNOVIĆA ZA KOBASICU SA PIVOM

To je stari recept njegovog oca Toma, dok je radio jednu od predstava u kruševačkom pozorištu, a kada su glumci po cijeli dan bili zajedno pa su morali sami da izmišljaju šta da jedu i spreme na brzinu.

Poslije nekoliko dana rada na novom pozorišnom komadu, došao je red i na Toma. Trebao je da smisli šta će se tog dana naći na glumačkom meniju.

"Popržio je kobasice, luk, šargarepu, stavio u pleh i zalio pivom, a nakon toga dodao paradajz i peršun. Sve je pekao oko 50 minuta, a pritom je dodao i začine, koji su cijelo jelo učinili još ukusnijim", otkrio nam je Bane.

I sada, kaže, kad mu dođu dragi ljudi koje voli da vidi, obavezno im sprema ovo, kako je sam naglasio, ozbiljno jelo!