U trebinjskom naselju Krš ili bolje reći Mahali održano je druženje stanovnika ovog naselja. Na tradicionalnom mjestu okupljanja ,,pod lampom“, okupile su se nekadašnje i sadašnje komšije, kao i njihovi dragi sugrađani - da još jednom ožive svoja sjećanja, ali i da obilježe kontinuitet jednog zajedništva i druženja bez koga se ne može.

druzenje krs mahala

Nekadašnji stanovnici Krša žive širom svijeta. U sezoni ljetnih odmora dolaze u svoju Mahalu da se prisjete svega onoga što su doživjeli i proživjeli.

Tu su proveli svoje najljepše dane, a iako većina njih u poodmaklim godinama, sa sjetom se sjećaju svoje lampe, gdje su se okupljali i provodili mnogobrojne i najljepše trenutke svog života.

Pod lampom su se okupili i novi, pridošli, stanovnici Mahale. Sudbina im je zajednička, svi oni su građani Mahale i grada, a i lampa im je zajednička. Pomiješalo se staro i novo, svako donosi nešto svoje i svake godine je isto - puno emocija, čežnje, ali i sujete.
Tužni su što se Kršu ne poklanja pažnja koju on zaslužuje.

druzenje krs mahala

Svi oni traže nešto što su zaboravili, izgubili i što im je oduzeto, ali oni sve to usmjeravaju u jedan smjer - ka pjesmi i plesu. Ovdje ne važi ona stara: "Hljeba i igara!", jer oni nikad nisu poklanjali pažnju nekakvim frazama. Znali su da osjete šta je dobro i zlo i koliko ih neko poštuje.

Oni svojim plesom, u čemu su bili nenadmašni, a i pjesmom, prkose i sebi i drugima. Tako je uvijek i bilo. Oni na taj način ruše sve barijere i, barem za trenutak, sa svojim komšijama i svojim dragim sugrađanima iskazuju istovremeno i ljubav i bijes.
Na toj plesnoj pisti mogli ste vidjeti nekadašnje trebinjske virtuozne plesače Fika, Musu, Sabinu, Slavicu, Sevdu i druge. Grehota ih nabrajati, jer se može neko ispustiti, pa eto ti belaja. Na to su svi osjetljivi.

Pa, onda dolaze nekadašnji vrsni folkloristi, pjevači, svirači, pa onda i novi, popularni, ali se ne ističu, jer znaju da uvijek ima među njima boljih i starijih, jer to je Mahala.

Nikad ne znaš na čemu si.

Iz te Mahale ponikli su mnogi vrsni doktori, arhitekte, apotekari, nastavnici, inženjeri i zanatlije svih profila, ali najvažnije od svega je to što su uvijek bili ponosni i radni.
Imaju jednu veliku osobinu, a to je da su veliki humanisti, a posebno dobrovoljni davaoci krvi.

druzenje krs mahala

Ovdje nema govora i govornika, jer su svjesni da od toga nema ništa - ispričano je sve. Oni svoju dobrodošlicu i sjećanje na svoj grad pokazuju onim što najbolje znaju - pjesmom i plesom, jer znaju da se time otvaraju sva zatvorena vrata.

Kakva priča i bakrači. Kako oni slikovito kažu: "Uveče tristo, ujutru ništa!".

Kad se govori o Mahali onda treba istaći - to je jedno od najstarijih naselja u Trebinju. A dokle doseže ta starost - to nikad nije dovoljno istraženo i ispitano.
Treba isto tako spomenuti da za takvo nešto nije ni bilo dovoljno sluha ni zainteresovanosti.

,,Zašto je to tako?“, postoji više odgovora, ali jedan je najbliži istini, a to je da se nad ovom Mahalom uvijek vršila jedna tiha segregacija i podvojenost.

Ipak, Krš je je jedno od najljepših lokacija u gradu. Nekad, tu je bilo više turista nego u nekom drugom dijelu grada. Ne tako davno, tu su se nalazile radnje i radionice svih zanata. Specifičan način gradnje kuća dočaravao je jedan neobičan ambijent, a koji se posebno isticao u takozvanoj Donjoj mahali sa svojom Vodenom ulicom, a što je sve nestalo jednom nepromišljenom urbanizacijom.

Danas to je samo jedna ruina, napuštena od svih. O tom dijelu grada više niko ne vodi računa. Zašto je to tako, to znaju oni koji bi trebali da vode brigu o gradu, podjednako onako kako se vode i tretiraju i drugi dijelovi grada.
Međutim, svima njima - stanovnicima Krša to ne smeta, niti ih spriječava da se okupe i da barem još jednom budu zajedno. Znaju - dok žive ta sjećanja živjeće i oni, a sve drugo potiskuju u stranu.

druzenje krs mahala