U selu Glavska u trebinjskoj površi proslavljena je slava crkve, koja je posvećena Prenosu moštiju svetog arhiđakona Stefana.

glavska crkva

To je stara srednjevjekovna crkva, vjerovatno zadužbina trebinjske srpske vlastele Starčića, čiji se predstavnici u Glavskoj spominju još 1427. godine.

Svake godine na ovaj praznik kod crkve se okupi veliki broj vjernika - mještana Glavske, njihove rodbine i prijatelja, iz otadžbine i dijaspore.

Svetu liturgiju služio je paroh otac Momčilo Pejičić. Nakon pričešćivanja vjernika i litije oko crkve, sabrani vjerni narod pozdravili su otac Momčilo Pejičić i predsjednik crkvenog odbora i organizator proslave Slavko Milišić.

glavska crkva

Na prvi dan Velikogospojinskog posta domaćini su za sve prisutne pripremili posnu trpezu.

Ipak, današnji praznik bio je poseban za crkvu i vjerni narod u Glavskoj. Na radost svih prisutnih, danas je u ovoj crkvi nakon više decenija obavljena sveta tajna krštenja - krštene su dvije djevojčice iz porodice Milišić - Katarina i Irina.

glavska crkva Njihova porodica danas živi u Beogradu, gdje je iz Glavske otišao njihov djed Drago. Katarinini i Irinini roditelji Ana i Mirko, imali su želju da djecu krste u Trebinju, odnosno u djedovini Milišića, u crkvi svetog arhiđakona Stefana u Glavskoj.

Stradanje sela i crkve u ratu 1991-1995

Trebinjsko selo Glavska nalazi se na samom jugu Hercegovine, nedaleko od granice BiH – Hrvatska. Zahvaljujući svom položaju, selo Glavska je u prošlosti igralo važnu ulogu u odnosima Trebinja i Dubrovnika.

Malo je poznato da je u vrijeme Drugog svjetskog rata Glavska bila glavni centar za prihvat savezničkih vojnih misija, kao i važan saveznički obavještajni punkt. Ovo srpsko selo uvijek je bilo sastavni dio Trebinja, sve do kraja 1995. godine.

glavska crkva

Poslije potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma, Glavska je uz još 40-ak trebinjskih sela i naselja Ivanica odvojena od matične opštine i pripojena novoformiranoj „opštini Ravno“.

Opštini Trebinje oduzeta je trećina prijeratne teritorije, i na taj način potvrđena agresija tzv. Hrvatske vojske 1992. godine u kojoj je opljačkano, popaljeno i uništeno 40-ak trebinjskih naselja.

U sistematskom zatiranju srpskog identiteta na jugu Hercegovine (koji traje i do danas) agresorska HV nije poštedjela ni groblja i crkve.

Velika većina crkava je zapaljena, oskrnavljena, neke su bile i minirane do temelja. Skoro sva groblja su polomljena i raskopana.

Formiranjem opštine Ravno, zločin nad Srbima juga Hercegovine tako je i ozakonjen. Iako je neshvatljivo, ali svakako treba napomenuti da od završetka rata do danas nijedna vlast u Trebinju nije skoro ni pomenula, a kamoli nešto preduzela da ukaže na zločin i stradanje srpskog stanovništva na jednoj trećini oduzete (okupirane) teritorije opštine Trebinje.

Crkva i groblje u Glavskoj podijelili su sudbinu ostalih okupiranih sela.

Danas su skoro sve crkve i sva groblja na ovom području obnovljeni, najviše zahvaljujući vjernom narodu, odnosno pojedincima - mještanima.