U Eparhijskom domu u Trebinju predstavljena je zbirka poezije "Neba mi dajte", književni prvjenac Anželike Nikoline Kučinar iz Nevesinja.

knjizevno vece anzelike nikoline kucinar trebinje

Trebinjskoj publici autorka se predstavila pjesama o otadžbini, o ljubavi, ocu, majci i rodnom kraju. Zbirka je nastala prije dvije godine i sadrži 80 pjesama, koje su napisane u slobodnom stilu i stihu.

Sva  poezija je iz srca i sve je lično.

"Svaki put kad pišem ili govorim svoje stihove, jedan dio mene umire i rađa se. To je kao kad se čovjek ogoli. Fizički biti go je mnogo lakše nego ogoliti svoju dušu, kad ljudi znaju gdje ste slabi i koliko ste slabi", kaže Anželika i dodaje da i samu sebe upoznaje kroz svoju poeziju koja, kako kaže, zna da bude i krvava.

Ona je istakla da u životu uvijek ide srcem, pa iako je to ponekad, možda, pogrešno.

"Vjeruje u to da Bog vidi ljudska srca. U ljubavnoj poeziji sam ispunjena kao žena, pa mi je to lako napisati, ali nešto što je istorijsko, kao stradanje srpsko0g naroda, to je nešto najbolnije za pisati", dodala je Anželika, navodeći da često sama sebe iznenadi, nakon što po tri mjeseca ćuti i onda joj, kako kaže, dragi Bog da čudnu promisao da piše kao da je sve to doživjela.

Anželika kaže da je njena poezija iskrena i da svaki put kad govori stihove svojih pjesama iz nje izlaze emocije, kao i da je veoma srećna ako u bilo kom čovjeku bar nešto pozitivno probudi.

"Žena je stub i treba biti oličenje majčinstva i ženstvenosti, ali i borac. S druge strane, muškarac se pod životom i pod udarcima života lomi ili ostane uspravan, a žena se savije i vraća se u prvobitan položaj ili tako savijena ide u život", navodi Anželika.

Sa 12 godina počela je pisati u Nevesinju koje dosta stradalo u proteklom ratu.

"Rasla sam kad se borilo za goli život i dijete koje raste na način na koji je rasla vjerovatno nauči da cijeni neke druge stvari u životu", dodaje ona.

Kao što je Robin Hud otimao od bogatih i davao siromašnim, tako bi, kaže Anželika, i ona - kao savremeni Robin Hud otimala osmijeh koji se širi nebeskim plavetnilom i uz to jebesplatan, i dijelila ga cijelom svijetu.

O poeziji Anželike Nikoline Kučinar govorio je pjesnik Velibor Šipovac koji je istakao da se stiče neodoljiv utisak da pjesnikinja pjeva u ime svih nas kojima osnova života leži na uzvišenom i duhovnom.

Promociju knjiže priredio je Gradski odbor Srpskog prosvjetnog i kulturnog društva "Prosvjeta" Trebinje uz podršku biblioteke Eparhijskog doma.

PROSTO VAM BILO
Prosto vam bilo vukovi gladni
sa ljudskim i zvjerskim srcem!
Prosto vam bilo izvora i žita
i nabreklih jabuka i modrih šljiva!
Prosto vam bilo ranjenih grudi
i djevojačkih suza
i zgaženih njiva
i pokošenih livada!
Prosto vam bilo hljeba krvlju i suzama okvašenog
i gutljaja vode iz staračkih ruka!
Prosto vam bilo!
I evo ja praštam svu muku što moj narod zbog vas pretrpi
Ali vam nikako oprostiti ne mogu
obraza djevojačkog i plača nedužnih čeda
i ikone spaljene na ognjištu ugaslom!
A znam da Gospod vas gleda
kad krvave tragove ostaviste na zemlji predaka mojih.
Prosto vam bilo jama i rupa
i hiljade srca što vaša ruka iščupa!
Ali kako oprostiti mogu
zlobu vaših crnih izgubljenih duša!
Ja ću sad zaćutati
jer Gospod moj-
On vidi
On zna
On u tišini sluša.