U Kumanovu je 9. juna 1999. godine potpisan sporazum o povlačenju srpske vojske i policije sa Kosova i Metohije, koji je doveo do progona i etničkog čišćenja Srba.

Kosovo i metohija Kosmet je stavljen pod nadzor mirovnih snaga pod pokroviteljstvom UN i potpisom na sporazum, koji je prethodio Rezoluciji 1244 Savjeta bezbjednosti UN, završeni su petodnevni pregovori delegacije Vojske SR Jugoslavije sa zvaničnicima NATO snaga.

Potpise na Sporazum stavili su generali Vojske Jugoslavije Svetozar Marjanović i Obrad Stevanović, a u ime "mirovnjaka" general Majk DŽekson, koji je predvodio i pratio raspoređivanje motorizovanih i pješadijskih snaga zemalja članica NATO-a.

Sporazumom je bilo predviđeno da snage KFOR-a na teritoriji Kosova i Metohije prvenstveno nadziru povlačenje srpske vojske i policije, a rok za izvršenje tog naloga bio je 11 dana ili, najkasnije, do 20. juna u ponoć.

Havijer Solana, generalni sekretar NATO-a, izjavio je te noći da je to "veliki dan za NATO i što je još važnije - i za narod Kosova".

Od tada do danas sa Kosova i Metohije zbrisano je više stotina sela nastanjenih isključivo Srbima i Crnogorcima. Ništa bolje nisu prošli ni Hrvati ni Bošnjaci.

Protjerano je 250.000 Srba, opljačkano, porušeno i spaljeno nekoliko hiljada srpskih kuća, stotinjak crkava i manastira, zatrpana su i oskrnavljena groblja u svim opustošenim srpskim selima.

Najveći "uspjeh" takozvanih mirovnjaka je progon srpske inteligencije, đaka i profesora iz svih urbanih sredina, progon prištinskog Univerziteta, srpskog zdravstva i nauke i spaljivanje srpskih knjiga na lomačama u Prištini, Uroševcu, Prizrenu...

U prisustvu vojnika iz Velike Britanije u Prištini je srpstvo svedeno na svega desetak starica - štićenica Doma za stare, i nekoliko Srpkinja iz mješovitih brakova.

U njihovom prisustvu ubijeno je 14 srpskih žetelaca u Starom Gracku kod Lipljana, podmetnuto deset kilograma razornog TNT eksploziva pod autobus "Nišekspresa" u selu Livadice, kod Podujeva, ubijeno i kidnapovano više stotina uglednih Srba u Prištini.

Apsurdno danas zvuče DŽeksonove riječi, izgovorene svega tri mjeseca poslije NATO ulaska na Kosmet, da su "Albanci razoružani, a Kosovo i Metohija demilitarizovani".

Danas je na Kosovu, prema zaničnim policijskim podacima, u privatnom posjedu više od 500.000 dugih cijevi.

Kosovo je u njihovom prisustvu postalo stjecište i uporište mudžahedina, bosova organizovanog kriminala, epicenatar trgovine bijelim robljem, drogom, oružjem...

Postalo je područje na koje je Srbima zabranjen povratak, mjesto na kome non-stop traje legalizacija etničkog čišćenja, jedino područje u Evropi, gdje se "grade Sunčane doline" u koje će se nekih 20.000 raseljenih Srba vratiti, ali koje su daleko od kuća u kojima su rođeni i živjeli.

Učinak KFOR-a se ogleda i u stvaranju i naoružavanju "Kosovskih bezbjednosnih snaga" /KBS/, čijih 95 odsto ljudstva čine bivši pripadnici terorističke OVK.

Te i takve bezbjednosne snage posjeduju sve vrste lakog naoružanja, čak i helikoptere, dopremljene iz Hrvatske, NJemačke i Turske.

Uz sve to mogu da se oslone, "u slučaju vanrednih situacija", na naoružanje iz američkog utvrđenja "Bondstil" kod Uroševca i njemačkog "Nord hil" kod Leposavića.

Suprotno odredbama sporazuma iz Kumanova, vojna mirovna misija danas je postala vojna sila koja posredstvom trenera, oficira iz NATO-a, obučava i sprema pripadnike KBS-a za "oružane snage Kosova".

Pedesetak Srba, tačnije njih 46, koji su u KBS-u, dovoljni su NATO snagama da se pohvale "multietničkim sastavom i spremnošću Srba da u uniformama sa ozakom `Republika Kosovo` salutiraju uz tonove himne fantomske države.

Učinak NATO "mirovnjaka" svakako se mjeri i učešćem Srba kako u institucijama na lokalu, tako i na centralnom nivou.

U dogovoru sa srpskim vlastima u Beogradu, privolili su Srbe sa sjevera Kosova da se odreknu sopstvene policije i srpskih državnih institucija.

Prihvatili su da obuku uniforme kosovskih policajca, da ukinu srpske opštine i integrišu se u novoformirane kosovske.

Svi oni, počevši od policajca, preko vojnika u KBS-u, gradonačelnika, poslanika i ministara do onih koji sjede u predsjedništvu skupštine samoproglašenog Kosova potpisuju zakletvu da će "poštovati Ustav i zakone Republike Kosovo".

Za to vrijeme porodice čekaju odgovore na pitanja šta je sa sudbinom 1.500 nestalih i kidnapovanih Srba, ko je odgovoran za "Žutu kuću" i u kojoj je mjeri Bernar Kušner, prvi čovjek misije UN znao ili je čak bio umješan u trgovinu organima.

Srbi sa Kosmeta, svi do jednog, čekaju odgovor na pitanje da li će za koji mjesec ili eventualno godinu dana postati poput Srba u Albaniji i Hrvatskoj?