Životna želja mu je bila da posjeti Jugoslaviju, da upozna ljude o kojima su mu pričali, da proba rakiju i domaću hranu, ali i da vidi da li su žene onakve kakve ih je on zamislio. Indijcu Singu Ikbalu - Džonu /75/, ispunila se želja. Iako nije uspio da posjeti Jugoslaviju "za njenog života", Džon je stigao u Hercegovinu prešavši hiljade kilometara i tako po prvi put zakoračio i na tlo Evrope.
Voli rakiju, bez obzira na to da li je loza ili šljiva, a kroz osmijeh kaže da bi uzeo rakiju i kada bi na jednu stranu stola stavili domaću lozu, a na drugu neko najbolje svjetsko piće.
"Pio sam viski cijeli život i vjerujte mi nisam znao šta je to piće dok nisam probao rakiju. Hrana je prelijepa. Volim sve što je domaće, a sela su još ljepša. Iznenađen sam ljudima koji ulažu dosta napora da bi nešto uradili", kaže Džon za TrebinjeLive.info.
Posjetio je Trebinje, Bileću, Berkoviće, Stolac, Mostar, Dubrovnik, Herceg-Novi. Ono što je vidio bilo je iznad njegove mašte i priča koje je godinama slušao u Australiji, u koju se preselio iz Indije.
"Dok sam krčio šume u Australiji uglavnom sam se družio sa ljudima iz Jugoslavije i slušao sam priče kako je to lijepa zemlja, da su ljudi dobri, da je hrana izvrsna, a rakija najbolje piće na svijetu. Sada mi se ukazala prilika i bez razmišljanja sam se spremio na put da pred smrt vidim prostor te bivše zemlje. Ljudi su druželjubivi i čak i kad nemaju oni daju od srca. Toga u Australiji nema. To nema nigdje u svijetu, a proputovao sam sve kontinente sem Evrope", priča nam Džon, dok sa prijateljem Milutinom, koji je iz Hercegovine, a živi u Australiji, obilazi znamenitosti Trebinja.
Džonov kuriozitet je da je njegov dolazak u Hercegovinu ujedno i njegova prva posjeta Evropi, koja je jedini kontinent na kome do sada nije bio. Hladnoća, na koju u rodnoj monsunskoj Indiji, a kasnije ni u Australiji nije navikao bila je glavni razlog nedolaska na stari kontinent. Ipak, priznaje, dolaskom u Hercegovinu, nije se pokajao.
Oduševljen je jer svaka hercegovačka kuća ima svoju istoriju i svoju priču. Žene su mu se još više svidjele, posebno njihov karakter i stil oblačenja. Ljudi su priča za sebe, a druženje sa vrlim Hercegovcima ostavilo bi prostora i za dobar roman.
"Sve što sam vidio je prelijepo, kao da je neko rukom pravio oblik planina, malih riječnih korita, i kao da je taj umjetnik nacrtao i napravio za sebe", kaže Džon za TrebinjeLive.info, dodajući da nikada nije doživio da ga obični narod služi i kad nema i kad je siromašan, zbog čega se osjećao neprijatno, ali i ponosno što je upoznao takve ljude.
Stavljali su pred njega, kaže, pršut, sir, kajmak, rakiju, kao da je neko koga poznaju dugi niz godina, a ne samo nekoliko minuta. Poslije su mu pričali da na taj način domaćini žele da izraze dobrododšlicu gostu, poštenje svoje kuće i ljubav prema strancu. Nemaju mnogo, ali ono što imaju daju i počaste, priča Džon.
U Hercegovini je po prvi put klao brava, a proslava Božića tek mu je ostavila poseban pečat. Običaji i tradicija Srba bili su mu nešto najzanimljivije što je vidio u svom životu.
"Za Badnji dan sam klao brava, okretao ga na ražnju i pravio kolače. Išao sam da palim i badnjake. Ništa veselije i ljepše nisam vidio u životu od paljenja tog drveća. Prvi put sam vidio, kako ono kažete - polaznika. Blagodario je kuću, a zatim dobio poklon. On je baš rano došao u kuću. To je prelijepo", priča Džon.
Svojim prijateljima u Australiji pričaće o Hercegovini i Trebinju, a ne izostavlja mogućnost da kupi i kuću na brdovitom Balkanu.
Stekli smo dobrog prijatelja i animatora, turističkog radnika koji će na sva zvona da nas hvali.
"Reći ću svojim prijateljima da moraju da posjete Hercegovinu, da takvog gostoprimstva nema nigdje, jer u Australiji niko neće da te poznaje i da ti da čašu vode. Razlika između Australijanaca i ovog naroda je kao i nebo i zemlja", zaključio je Džon.
Šta Vi mislite o ovome?