VLADIKA GRIGORIJE Sačuvati jezik i pismo i biti ambasadori Božije ljubavi

Autor: Milosava Supić Vuković/SRNA Foto: TrebinjeLive
TREBINJELIVE 07. 01. 2016. - 10:15h

NJegovo preosveštenstvo vladika zahumsko-hercegovački i primorski Grigorije smatra da identitet Srba u Republici Srpskoj nije ugrožen, ali da je potrebno posvetiti više pažnje očuvanju jezika i pisma.

liturgija bozic vladika grigorije trebinje 2016

U intervjuu Srni povodom Božića, najradosnijeg hrišćanskog praznika, vladika Grigorije ocjenjuje da postoje elementi koje bi sistemski trebalo popravljati, zbog budućnosti i, eventualnih, loših posljedica.

„Tu mislim na očuvanje jezika i pisma. Obrazovni sistem mora se zapitati kako to da se u toj bici broje mnogi porazi? Elektronski mediji, internet i sve što današnjica nosi ima udjela u krivici, no, ipak, ne treba bježati od odgovornosti i treba stvarati platforme koje mogu da poboljšaju rezultate“, poručuje vladika Grigorije.

Vladika Grigorije upozorava da su Srbi u Sarajevu „svedeni na nivo statističke greške – gotovo da ih nema, protjerani su, poubijani i pomrli“.

„Ono malo što je preostalo ili se vratilo ili je u nezavidnom položaju, ali opet zadivljuje njihova hrabrost. Sarajevo je sredina u kojoj se danonoćno potencira tema srpske `agresije`, `opsade`, `krvoloka Srba` koji su ovo i ono. Samokritičnosti uopšte nema, za sve su krivi Srbi /ne kažem da je bolje ni u mjestima sa srpskom većinom/“, ističe Grigorije i ocjenjuje da je biti Srbin u takvim okolnostima – veliko mučeništvo.

„Ipak, i za ono malo Srba što ima tamo trudimo se da služimo u njihovom vjerskom životu. I za njih je postojanje Republike Srpske oslonac i stvarnost u koju gledaju i koja im daje kakvu-takvu sigurnost, kao i dobri pojedinci, komšije i prijatelji iz drugog, većinski nacionalnog tabora. Grijeh bi bilo ne spomenuti to“, napominje vladika Grigorije.

On poručuje vjernicima i srpskom narodu u BiH da „nikada ne zaborave da je Bog sa nama, da je ljubav njegova ono što pobjeđuje svijet i da budu ambasadori te ljubavi i Božije milosti gdje god su i čime god da se bave“.

Vladika Grigorije se ne slaže sa tvrdnjama da smo sada u nekoj „naročitoj moralnoj i duhovnoj krizi“ u odnosu na period od prije pedeset godina kada smo bili pod komunistima ili u odnosu na period Austrije ili Turske.

„Prije bi se moglo govoriti o procvatu, a ne o krizi duhovnosti. Pogledajte naše crkve i manastire, bogoslovske škole i izdavaštvo, vjeronauku, horove, mnoštvo mladih, starije koji su u zrelim godinama nakon mnogo lutanja pronašli Boga“, napominje vladika Grigorije.

Vladika Grigorije, koji je i administrator Mitropolije dabrobosanske, ističe da su ovo dani kada se praznik osjeća u vazduhu, vodi, svakom licu i svim očima koje susrećemo.

On navodi da je Božić i sada, kao i kada je on bio dijete, uvijek bio poseban, da je to dan kada hrana ima drugačiji ukus i da su Božići djetinjstva ono za čime svaki čovjek čezne – da pronađe dijete u sebi, te da je to „predukus raja“.

Ono što nam je svima potrebno u današnje vrijeme jeste vjera, kao i osjećaj da nismo izdati – napominje vladika Grigorije i poručuje da je važno da oni koji vode i postavljaju ciljeve pokažu napredak.

„U Rusiji devedesetih godina prošlog vijeka oficiri ruske vojske radili su kao taksisti i najamnici. Danas su oni ljudi sa dostojanstvom, koji mogu pristojno da žive od svojih primanja. Taj primjer može da ilustruje kako se može vratiti dostojanstvo – to je ono kada čovjek i žena mogu da rade, da školuju djecu, da budu vrijedni domaćini koji vide plodove. To je veoma hrišćanski i to valja reći“, navodi vladika u intervjuu Srni.

Što se tiče straha od ponavljanja istorije, vladika Grigorije „ne zna da li se može, pa čak ni da li treba potpuno da ga se lišimo kao narod“.

„To ne treba da bude patološki strah, strah koji nas parališe i čini nesposobnim za susret sa drugima. Međutim, doza opreza zasnovana na istorijskim lekcijama ne može da škodi. To je svojstveno ozbiljnim narodima“, ocjenjuje on.

Vladika ističe da Crkva ima uticaj na svakodnevicu, da treba da ga ima i da je potrebno „jednom za svagda završiti sa još jednim klišeom – onim izlizanim, da Crkva ne bi trebalo da se miješa u politiku“.

„Biti vjernik ili sveštenik ne znači da ne smijemo da iznosimo političke stavove i još da to neko zahtijeva kao pravilo. To je diskriminacija“, poručuje Grigorije.

On ne zna u kojoj mjeri profesionalni političari stvarno slušaju njihov glas.

„NJihov je problem što mnogo podozrijevaju – valjda u krugovima u kojima se kreću nedostaje iskrenih odnosa, pa tako često dobijem osjećaj da, kako god da se postavite, vas gledaju kao tajnog agenta neke druge opcije, `nečijeg igrača` – kako se voli reći“, pojašnjava Grigorije.

Vladika Grigorije smatra da bi bilo dobro da vjerski poglavari vode računa da njihov glas uvijek bude glas Jevanđelja, a ne glas ideologije, partijašenja ili glas podjele.

„Pitam se da li se uvijek umijemo snaći i ostati na jevanđeljskoj stazi?„, zaključuje vladika zahumsko-hercegovački i primorski i administrator Mitropolije dabrobosanske.

TAGOVI:

Komentari

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne i stavove internet portala TrebinjeLive.info. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal TrebinjeLive.info zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.