Milina Mišeljić se od juna 2012. godine nalazi u Celju, u kome igra za ekipu "Athlete", a prethodne sezone sa tim klubom osvojila je titulu prvaka Slovenije.
U Trebinje je došla za praznike i iskoristili smo priliku da sa njom porazgovaramo o njenim planovima.
Uz slovenačku ligu, sve je zapaženija i u Jadranskoj ligi za košarkašice, gdje dobija sve veću minutažu i iz godine u godinu sve više napreduje i sve je zadovoljnija pruženom igrom na parketu.
"Jako sam zadovoljna uslovima u Celju. Imam plaćeno školovanje i sve što mi treba. Planiram da završim školu u tom gradu, pa ćemo vidjeti gdje ću da nastavim svoju karijeru", kaže Milina.
Ona dodaje da ženska košarka u Sloveniji nije na nekom velikom nivou, ali da je mišljenja da je njen klub jedan od boljih na prostoru bivše Jugoslavije, posebno u radu sa mlađim kategorijama.
"Sigurno je da imamo najbolji rad sa mlađim kategorijama, tako da smo sada skupili juniorke iz Hrvatske, BiH, a tu je i dosta slovenačkih reprezentativki", kaže ova mlada Trebinjka.
Iako su je pratile povrede, Milina je uspjela odlično da završi prethodnu sezonu.
"Prošle godine na mojoj poziciji bile su dobre igračice kao što je Erkić, koja je igrala desetak godina evropsku ligu i ne mogu očekivati da igram ni približno koliko je ona igrala. Ali sam imala priliku da treniram i da se borim svaki trening sa njom za svoju poziciju. Mislim da sam ove godine dobila nagradu za sav prethodno uloženi trud", kaže Mišeljićeva.
I njen san je da odigra Evroligu, ali i da jednog dana zaigra u NBA ligi, najvišem nivou američke košarke. Trenutna želja joj je da osvoji prvenstvo i kup Slovenije, ali i da ostvari dobar rezultat sa selekcijom BiH U-18, B divizija i tako uđu u najkvalitetniji rang.
TREBINJE - U jedan grad se samo vraća
"Za mene Trebinje znači sve. Rado se vraćam kući. U puno gradova može da se ode, ali u jedan se samo vraća", govori nam Milina, dok se na njenom licu vidi osmijeh, a glasom punim ljubavi govori o gradu podno Leotara.
Ona kaže da redovno prati trebinjske košarkašice i košarkaše, kao i da se raduje njihovim uspjesima.
"Drago mi je kada vidim neke djevojke koje su igrale protiv mene da igraju još, da treniraju, da napreduju i da će pokušati da ispune svoj san", dodala je Mišeljićeva.
Za Trebinje kaže da je rasadnik dobrih igrača, da ima puno talenata i da Trebinjaca ima svugdje gdje god da dođem.
"Gdje god da dođem imam nekog svog sugrađanina. Imam nekom da se obratim, da popijem kafu, da razgovaram", napominje Trebinjka, što joj, kako kaže, puno znači.
KOŠARKA - San iz djetinjstva
Njen san, ljubav iz djetinjstva, bio je da trenira košarku, koju je zavoljela odlazeći na utakmice sa svojim roditeljima. Od šeste godine imala je želju da trenira, ali, nažalost, nisu postojali uslovi za to.
"U 11 godini počela sam da treniram u OKK 'Leotar'. Imala sam tri puta sedmično trening. Prvi moj trener bio je Dejan Bodiroga. Gledala sam Anu Dabović kada je igrala za trebinjski klub, svidjelo mi se kako je igrala, njen način igre, kao i ostale djevojke koje su se borile. To me je još više privuklo ovom sportu pod obručem", priča Milina.
Nakon praznika vraća se u Sloveniji, gdje nastavlja sa svojim košarkaškim obavezama.
Šta Vi mislite o ovome?