U prepunom Kulturnom centru u Trebinju skoro tri sata slušala se poezija i živa riječ akademika Matije Bećkovića, povodom predstavljanja njegovih sabranih djela u izdanju "Štampara Makarija" iz Beograda, "Oktoiha" iz Podgorice i Andrićevog instituta iz Višegrada.
Sabrana djela se sastoje od dvanaest knjiga, a trebinjska publika u više navrata je gromoglasnim aplauzom pozdravila riječi čuvenog srpskog književnika. Dok je Bećković govorio osjećalo se da je na istoj talasnoj dužini sa prisutnima i iz njega su izlazile pjesma za pjesmom.
"Ako se vi, posjetioci, ne budute pokrenuli sa svojih sjedišta, neću ni ja otići sa bine", kazao je u više navrata Bećković, ali publika, kao da je ostala začarana u svojim stolicama, jer se niko od nje, ali ni od ljudi zaposlenih u Kultunom centru ne sjeća da je jedan pjesnik govorio svoje stihove skoro tri sata.
Kao da ga je Dučićev grad nadahnuo za predivno poetsko veče, jer je djelovao tako uzvišeno, a tako jednostavno, što rijetko ko od današnjih živih pjesnika može da priredi. Iz njega su i poslije skoro tri sata izlazili stihovi kao da ih je tek počeo kazivati.
"Ovdje su ljudi slušali stihove više od dva i po sata, a u pozorištu da bi slušali tekst oni moraju da ih podmite kostimima, muzikom, pauzom. Ovdje nema ničega sem golih riječi i zakona sopstvenog maternjeg jezika", kazao je Bećković, dodajući da riječ mijenja svijet, a da jezik još uvijek nije izgubio svoju moć, što je najživlje u rodnom mjestu srpskog jezika i najvećih srpskih pjesnika - Hercegovini i Trebinju.
Bećković je dodao da se danas više tipka, nego piše, te da su poginuli pero i mastilo, dok nema rukopisa kao jedne tekovine civilizacije.
"Jedino se još u kafanama pišu jelovnici ili se ljudi na čekovima potpisuju. Niko ništa ne piše, ali opet ja ne vjerujem da će pisanje umrijeti, jer ja uvijek imam sa sobom dva-tri penkala", rekao je Bećković.
Na književnoj večeri, koju su organizovali Srpsko prosvjetno i kulturno društvo Prosvjeta - Gradski odbor Trebinje, Gimnazija "Jovan Dučić" i Kulturni centar Trebinje, govorili su i pjesnici Radomir Uljarević, Velibor Šipovac i Rajko Tanasijević koji je Bećkovića pozdravio prigodnim stihovima:
"Dobro došao sokole
Đe si 100 godina vučije pile
Što si ovo ovoliko knjiga donosio
Kad znaš da ih imamo
Samo smo tebe željni..."
A publika je i bila željna da vidi i čuje akademika Matiju Bećkovića, koji ih je večeras oduševio svojim stihovima.
Predstavljanju Bećkovićevih sabranih djela prisustvovao je i umirovljeni vladika zahumsko-hercegovački i primorski Atanasije Jevtić.
Šta Vi mislite o ovome?