Prilikom jedne posjete Galeriji Bokić čuo sam riječi jednog slikara koji je rekao svom sagovorniku da je proputovao širom Evrope, posjetio mnoge galerije, ali da je ova jedinstvena, neponovljiva. Baš ova galerija primila je pod svoj krov Hor Tribuniu, Moma Brkića koji je recitovao poeziju i Boba Vučura koji je svirao klavir.

poetsko muzicko vece galerija bokic trebinje

Hramom umjetničkih slika odzvanjale su pjesme i recitacije uz predivan zvuk klavira koji je očarao mnogobrojnu publiku. U nekim trenucima činilo se kao da su oživjele mnogobrojne skulpture koje su tu našle svoje izložbeno mjesto. Nakon otvaranja ove galerije na kojoj su pjevali Jadranka Jovanović i Oliver Njego, ovaj prostor pokazao je da poetsko-muzičke večeri pružaju pravo zadovoljstvo i protagonistima i posjetiocima u ovom prostoru.

Hor Tribunia, koji je izveo pjesme "Što se bore misli moje", "Podmoskovske večeri", "Trebišnjica", "To je moj svijet", "Na Bembašu"..., na čelu sa Stojankom Gudelj, po prvi put je nastupao u ovoj galeriji. A prema njenim riječima, Galerija Bokić ima ambijent koji odgovara svakom umjetniku i koji podsjeća na nešto uzvišeno.

"Imala sam ideju o jednoj ovakvoj večeri i srela sam Moma Brkića i rekla mu moju ideju. On je odmah prihvatio. Sami izbor pjesama koje smo pjevali i recitacija su prikladne i odgovaraju ovakvoj večeri", kazala je Gudelj, dodajući da je osjetila da je Galerijja Bokić pravo mjesto za poetsko-muzičko veče.

Momir Brkić, koji je večeras govorio stihove Jovana Dučića, Alekse Šantića, Brata Pavlovića i Federika Lorke kaže da je ova veče posvećena pjesnicima iz Hercegovine i da je popunjena sa Lorkom koga voli cijeli svijet.

"Normalno je da je napravljen kompromis sa programom hora i ja sam se tome prilagodio", rekao je Brkić, koji je čitao pjesme - "Pjesma ženi", "Nevjerna supruga", "Ljubav"..., kao i Šantićevu "Ne vjeruj".

NE VJERUJ

Ne vjeruj u moje stihove i rime

Kad ti kažu, draga, da te silno volim,

U trenutku svakom da se za te molim

I da ti u stabla urezujem ime, -

Ne vjeruj! No kasno, kad se mjesec javi

I prelije srmom vrh modrijeh krša,

Tamo gdje u grmu proljeće leprša

I gdje slatko spava naš jorgovan plavi, -

Dođi, čekaću te! U časima tijem,

Kad bna grudi moje priljubiš se čvršće,

Osjetiš li, draga, da mi t' jelo dršće,

I da silno gorim ognjevima svijemć

Tada vjeruj meni, i ne pitaj više!

Jer istinska ljubav za riječi ne zna,

Ona samo plamti, silna, neoprezna,

Niti mari, draga, da stihove piše! Kod jednog pjesnika žena je realna, dok drugog apstraktna, a kod trećega nevjerna.

Nakon bisa, mnogobrojna publika se razišla sa osmijehom na licu, a sa sjetom u duši, što je kratko trajalo ovo poetsko i muzičko veče, jer je sat vremena prošlo kao jedan tren, sa nadom da će se ubrzo ponoviti.

poetsko muzicko vece galerija bokic trebinje