Sportska priča mlade trebinjske teniserke Maše Perović, jedne od najtalentovanijih takmičarki na tromeđi Hrvatske, Crne Gore i BiH, po svemu je atipična. Do uspjeha, a to su odlični plasmani na brojnim turnirima u Crnoj Gori, Republici Srpskoj, BiH i Hrvatskoj, došla je na zaobilazni, i poprilično težak način.

masa perovic

Sve će biti jasnije kada se zna da Trebinje ima dva terena. Oba zemljana. U posljednjem periodu zahvaljujući velikoj pomoći trebinjskog biznismena Bratislava Pidžule, koji im je ustupio prostorije nekadašnjeg skladišta, dobili su pokriveni teren. Malo. Premalo za malu armiju tenisera Teniskog kluba „Tini“, čiji je i Maša član, i koja je svakog dana sve brojnija.

Srećom, pa je ovih dana miholjsko ljeto poprilično zatrajalo, jer da je drugačije, teško bi se našli slobodni termini za rad.

„U prethodnom periodu, dok nismo adaptirali naš pokriveni teren, kada god bi bila kiša otac me je vozio u Bileću, jer u ovom gradu postoje odlični tereni. Onda bi uslijedili naporni treninzi. Mečevi se onda lakše podnesu“, kaže Maša Perović.

Biranim riječima o talentu ove trebinjske teniserke izrazila se pokojna Jelena Genčić, jedan od doajena „bijelog“ sporta, sportska učiteljica brojnih šampiona. Prije nekoliko godina na Kopaoniku-Lukovska banja, na jednom teniskom kampu pokojna Genčićeva je bila puna riječi hvale o talentu Maše Perović.

„Činjenica je da Maša ima dobru podlogu. Ima talenat što su najvažniji preduslovi da neko bude šampion. Ali ima tu još mnogo rada, jer tenis je pravi mozaik u kome svaka kockica ima svoje posebno mjesto. Kada se sve to poklopi postaje se šampion“, kaže trener Teniskog kluba „Tini“ Vladica Sazonov.

Neophodno je učešće na brojnim teniskim kampovima jer u tenisu se ništa ne događa slučajno. Sve je plod velikog rada. Rada, ali i odricanja. Polugodišnji boravak u kampu u inostranstvu košta oko 20. 000 evra. To je poprilična svot0a novca i za mnogo bogatije sredine od trebinjske. Ali upornost je nešto što je urođeno, bez nje nema rezultata.

„Moram još mnogo da radim. Planiram da odem na neki od teniskih kampova. Posjedujem i međunarodnu licencu. Tu su skauti, i ako se nađem u njihovim bilježnicama ne sumnjam da mogu igram na baš visokom nivou. Narednu godinu sve ćemo podrediti nastupima na ITF turnirima za sezonu mart-oktobar“, kaže Maša.

A do tada pred njom je još dosta odlazaka na treninge, mečeve, putovanja, kampove. Normalno, Maša, njeni roditelji i trener se nadaju da će tokom zime obezbijediti neophodna finansijska sredstva, jer su to sve turniri koji se igraju u okolnim državama.

I dok druge djevojčice sanjaju svoje snove, Maša ima samo jedan – da zaigra na Vimbldonu i osvoji ga.

„Budućnost pripada onima koji vjeruju u ljepotu svojih snova“, neko je davno rekao. A zar postoji ljepši san od osvajanja Vimbldona.

masa perovic i jelena gencic