Saša Kosović, pomoćni trener Košarkaškog kluba Crvena zvezda, nakon gostovanja beogradskog kluba u okviru ABA lige u Nikšiću, iskoristio je za posjetu Trebinju - gradu gdje mu žive roditelji i gdje je odrastao, ali i za razgovor za TrebinjeLive.info u kome je naglasio da je sport uvijek bio njegova velika ljubav, zbog čega se i odlučio na profesionalnu sportsku karijeru - upisom na DIF.
Prošao je kroz nekoliko košarkaških klubova - od Ceraka, Beoasa do Leotara, FMP-a i Crvene zvezde. Do sada je radio sa velikim košarkaškim stručnjacima poput Petra Rodića, Boška Đokića, pokojnog Aca Petrovića, Svetislava Pešića, Vlada Vukoičića, Dejana Radonjića.
"Najduže radim sa Dejanom Radonjićem i sa njim se cijeli stručni štab dobro upoznao tako da dobro funkcionišemo kao tim što pokazuju i rezultati. Inače, sa svim trenerima sam imao dobru saradnju, jer su svi oni dobri stručnjaci, ostvareni i jednostavni ljudi", kaže Kosović u razgovoru za TrebinjeLive.info.
Trebinjac otkriva da se poslije dvogodišnjeg seniorskog igranja odlučio na profesionalnu karijeru - školovanje. Tada je imao 18 godina, i te godine su, kako kaže, one na kojima se lome koplja šta dalje u životu. Kod njega je bilo samo jedno pitanje "Igrati košarku ili upisati fakultet!?".
"Odlučio sam da ostanem u sportu kroz fakultet i želju za bavljenjem trenerskim pozivom. Upisao sam DIF u Beogradu, jer je sport uvijek bio moja velika ljubav - tako da je to bila logična odluka da se u budućnosti bavim trenerskim pozivom. To sam volio i želio, i krenuo sam sa tim zanimanjem uporedo sa fakultetom", priča nam Kosović, dok se čuju komentari "evo ga trener iz Zvezde".
U početku je radio sa mlađim kategorijama u košarkaškim klubovima Cerak i Beoas, gdje je ostao četiri godine. Nakon toga uslijedio je poziv iz trebinjskog Leotara da bude pomoćni trener Petru Rodiću, što je za njega bio veliki izazov, ali i sticanje novog iskustva.
"Igrala se dobra košarka. Ušao sam u profesionalne vode i krenuo da se bavim malo više košarkom na drugačiji način. Više se pažnje posvećivalo skautingu, skautiranju protivnika. Uslijedio je poziv od KK 'FMP' i bio sam pomoćni trener Bošku Đokiću i pokojnom Aci Petroviću. Nakon toga došlo je do fuzije sa KK 'Crvena Zvezda' i tu sam ostao na moju veliku sreću i zadovoljstvo", prisjeća se Saša Kosović, pomoćni trener u KK Crvena zvezda, napominjući da su za jednog trenera veoma značajni seminari na kojima predavanja drže eminentni košarkaški stručnjaci.
Prema njegovim riječima, prva sezona u Zvzdi bila je nezaboravno iskustvo, a saradnja je ostala do danas. Radio je sa Pešićem, Vukoičićem i sada sa Radonjićem.
"Ni u najljepšim snovima, vjerujte mi, nisam sanjao da ću u tridesetim godinama biti u stručnom štabu Crvene zvezde. Na moju sreću i zadovoljstvo to se ostvarilo. Ljubav prema crveno-beloj boji postoji od malih nogu zahvaljujući mom bratu. Rivalitet između Crvene zvezde i Partizana, dok je god na zdravim osnovama, uvijek je poželjan i nema jake Crvene zvezde bez jakog Partizana. Radujemo se takvim utakmicama jer svi nakon njih izlazimo bolji - i treneri, igrači, novinari", ističe Kosović.
On zaključuje da je Crvena zvezda veliki klub i da su velika očekivanja u svakoj sezoni, ističući da se nada da će i ove godine crveno-beli biti na vrhu i da će iz svoje škole iznjedriti dosta talenata.
Trebinje je grad kojem se uvijek vraćam
Rezultate u KK "Svislajon Leotar" prati redovno, jer su tu njegovi prijatelji, kolege.
"Redovno komuniciramo, čujemo se i radujem se svakom njihovom uspjehu kao što je bio prošlogodišnji ulazak u Ligu 6 i nadam se da će to i ove godine ponoviti", kaže Kosović.
On ističe da i mlađe kategorije redovno prati, jer je preko deset godina na kampu "Dejana Bodiroge" u Trebinju.
"Ovaj dolazak u Trebinje je bio na blic - da vidim roditelje, a radne obaveze, treninzi, utakmice su preda mnom. Trebinje je grad koji mnogo volim, grad kome se uvijek vraćam, uvijek je u mom srcu i radujem se svim lijepim vijestima iz Trebinja", kategoričan je Saša.
Sigurno je, grad Trebinje i njegovi stanovnici trebaju da budu ponosni na jednog mladog, uspješnog sportistu, a prije svega čovjeka koji uvijek sa ponosom ističe da je iz grada podno Leotara.
Šta Vi mislite o ovome?