HERCEGOVAČKI SPECIJALITETI KOJI SU OSVOJILI SVIJET Dobrodošlica uz pršut, sir i prijesnac

Autor: TrebinjeLive Foto: TrebinjeLive/Ilustracija
TREBINJELIVE 15. 11. 2015. - 12:48h

Domaća hrana, još spremljena na tradicionalan način, oduvijek je privlačila mnogobrojne goste. Hercegovačke specijalitete jedu u cijelom svijetu. Za njih su čuli ili preko svojih prijatelja Hercegovaca ili su pak posjetili Hercegovinu i probali najbolja jela koja spremaju hercegovačke domaćice.

Hercegovacka trpeza.

Dolazak u Hercegovinu kod rodbine i prijatelja ne može proći bez širom otvorenih vrata i spremljene trpeze. Pored čaše domaćeg vina, rakije ili soka neizostavni su sir iz ulja, pršut, prijesnac, priganice, a za neki svečaniji ručak obavezno se nađu kupus raštan ili jagnjeće pečenje i krompir.

Trebinjski sir, bila to gruda, iz ulja ili mješina uvijek se nalazi na trpezama domaćina. Po proizvodnji ovog sira, posebno grude, prepoznatljivi su Trebinjska šuma, Bobani, Ljubomir, a i na zelenoj pijaci predstavlja jedan od glavnih brendova. Turisti, maltene, i ne pitaju za cijenu. Kvalitet, ukus i organska proizvodnja glavni su mamac za mnogobrojne goste koji posjete trebinjsku pijacu.

sir gruda trebinje

Cijena mu je oko 7,00 KM, a komadi i komadi naručuju Hercegovci širom svijeta.

Sir iz ulja, koji je posebna priča za sebe, uglavnom se služi uz pršut. Pripremljen u tegli od jednog kilograma ili većoj, predstavlja spoj hercegovačkog ukusa, kvaliteta i mirisa. Na pijaci se može rjeđe kupiti, ali zato na stolu domaćina zauzima jedno od glavnih mjesta.

Ipak, da ne bismo jeli samo „masnu“ hranu, naše majke i bake pobrinule su se za prijesnac i priganice. Vjerovatno dva najbolja hercegovačka proizvoda. Sastojci prijesnaca su uglavnom sir, kajmak, jaja, brašno, mlijeko. Ali, kako bi sve to izgledalo da nije pršuta. Tanko izrezan, nasložen na tanjiru ili ovalu, dočekuje svakog gosta u hercegovačkoj kući. I oni koji nisu baš najboljeg materijalnog stanja, za gosta ili prijatelja sa strane, uvijek nađu domaćeg pršuta.

Sve ovo važi za jednu dobru večeru, uz domaće salate poput ajvara, kisele paprike, krastavaca ili nečeg sličnog.

Za ručak važe neka druga pravila. Tu počasno prvo mejsto nose kupus raštan i pečena jagnjetina sa krompirom. Oni mlađi najčešće se nećkaju oko kupusa, ali čim odrastu shvataju da je kupus nešto što rado pojedu kad se spremi. Ne priprema se baš često, ali je, u pojedinim trebinjskim krajevima, obavezan na Božić.

kupus rastan

Hercegovci kad dolaze u rodnu grudu i posjećuju rodbinu najčešće, nakon domaćinovog pitanja ‘hoćete li na ručak“, odgovaraju ‘hoćemo, ali molim te, spremi nam raštan’. Već godinama u Beogradu Hercegovci redovno petkom idu na kupus raštan u jedan tamošnji restoran. Vlasnik ga, kako pričaju, nabavlja ponekad i iz Hercegovine, pa je tada gušt još veći.

Nisu oni kažu željni mesa, ali spremljena jagnjetina na „naš način“, daleko je od želje. Ne može se porediti sa onom beogradskom ili nekom drugom ni za šta na svijetu. Gore, u Beogradu, vele Hercegovci, ima svega, ali fali dobre hercegovačke kuhinje.

Kroz dobru hranu i domaća pića, rakiju lozu, crno ili bijelo vino, ili pak sok od višnje, drenjine ili šipka, Hercegovina je već decenijama prepoznatljiva u svijetu. Vole našu kuhinju, a dobar glas daleko se čuje. Pa nek’ nam je nazdravlje.

Komentari

Da si ti ziv i zdrav moja baba koja je iz Hercegovine je imala bogatiju kuhinju i pravila je jela da ugosti predsjednike drazve.I ne samo ona.Raspitaj se sta su kuhale prave domacinske hercegovacke porodice,sta se pravilo po Mostaru,Bileci,TB prije 2.rata.Moj pradjed iz Bilece je hodao u odjelu,svirao gitarui svi su moji takvi bili a danas u Bileci jedva znaju hodati na dvije noge a kamoli da naprave nesto za jelo. Moja baba je posluzivala ustipke sa cvarcima a vi iznesete prazan ustipak pred covjeka i vi koji jedva znate hodati pricate sta je Hercegovina.Mozda to jeste neka primitivna Hercegovina ali niko nece primitivizam uzeti kao mjerilo i standard jednog drustva.

Odgovori

Pa ne mozes ti porediti tadasnje hercegovce i ove danas.Pa hercegovci prije 2,rata su imali vise pismenih nego sada,imali su vise casopisa i prosvjetne djelatnosti nego danas u 21.vjeku. Ovi danas su izgubljeni slucajevi,to je divlje, neposobno da zivi a ne da zna gdje se nalazi.Moj djed je imao 8 djece, neka su mu se rodila prije 2.rata a neka za vrijeme rata,nikad nikom nista nije falilo,sve ih je skolovao i moje tetke i ujaci su zivili isto kao ja,nikakve razlike,isli su na eksurzije po Grckoj,Rusiji,Srbiji,vozili motore a kasnije auta a ta hrana sa gornje slike je za njih bila sirotinjska….kakav prijesnac. U Hercegovinu kad su iz Srbije dolazile mlade pricale su citav zivot kako se nikad nisu najele kao u Hercegovini a pritom one su sve bogate bile jer ja ih znam. Danas kada je sto puta laksi zivot po Hercegovini muskarac kuka ko ubodenik nema djavolji dinar,ne moze da se prehrani ni on a ne djecu da prehrani,imas neke konjine koji ni zenu nemaju a ne djecu. Bileci su morali bivsi pitomci da otvore Sajam jer su oni toliko nesposobni da to nisu sami znali da urade ali znaju otici u kafanu i lizati flasu,ubijati se,tuci i voziti pjani auto.Bileca je prije 1. i 2. rata imala svasta a sad ima samo spomenik poremecenim cetnicima a nije im na pamet palo da podignu spomenik Mladicu i JNA iako je JNA napravila RS. Isto tako vdis da su tamo svakih malo sudari jer to je divlje toliko da ono kad vozi oni ne voze da se udobno odvezu od tacke a do tacke b nego vozi da ubije.Treba kamere postaviti da ih snimaju pa pisati kazne. Bileca i Hercegovina imaju sve potencijale da budu bogati ali sta ces kad ovi danas nece da rade.

Odgovori

Nema spomenika JNA ili Mladicu u cjeloj RS jer niko nema muda da ga podigne jer se boje stranaca. Dok je bilo JNA moglo se i ratovati od kako su cetnici dosli sad se samo krade i dizu spomenici Drazi. Da nas neko napadne mogli bi samo vilama i grabljama na neprijatelja. Strancima ne smeta ni cetnik ni spomenici cetnicima ali da neko pomene Jovanku Broz ili da se pomene Mladic,JNA ili bilo sta pa stranci bi nas odmah bombardovali. Ko danas pominje da je Jovanka Broz bila 35 godina zatvore u BG.Bila je duze u zatvoru nego Nelson Mandela.Strpali je potomci nacista koji komadaju srpstvo! Ne daju ni ostavinsku raspravu da se sprovede.Uostalom ko su ti cetnici koji su za kralja i otadzbinu a podrzavaju najveceg komunistickog ludaka i ubicu Staljina!To samo govori da su to osobe sa dijagnozom.

Dodao bih jos nesto.Jos jedan problem savremene Hercegovine je sto je ili staromodna ili samo prihvata strano.Znaci treba svoje hercegovacko da oblaci u novo ruho,treba svoje prozvode da koristi u modernoj hrani kojoj ce davati i hercegovacka imena.Npr u Hercegovini nigdje nema Pizza Hercegovka a to treba da bude pa onda stavis nas prsut,nase masline,sir,slaninu…..izmixas nesto nase ,potrpas na pizzu i das joj naziv Pizza Hercegovka. Pa sendvic isto tako neki mix napravis pa das naziv hercegovacki,pa hercegovacki posni sendvic sa ribom,pa palacinka hercegovka,pa cevap,pa pita,pa kafa itd itd. Ne mozes ti hodati u vunenim carapama i nositi prijesnac i reci nekom evo ovo je Hercegovina kad to realno nije Hercegovina.Pa kod mene je i pradjed vino pravio i gostio ljude nije iznosio prijesnac.

Odgovori

Šta si se ti uhvatio prijesnaca? Prava hercegovačka jela i jesu ova što su navedena gore u tekstu. Hercegovci su poznati kao veliki domaćini, jedino ćete još kod nas i dijelu Crne Gore (Stara Hercegovina) naći ljude i domaćine, koji će te ugostiti kao predsjednika države. Obavezno nešto za narezati i nezaobilazna rakija ili vino. Još uvijek imate onaj mentalitet, gdje domaćin ili domaćica nagoni goste da uzmu nešto. Još uvijek je bitniji gost od „domaće čeljadi“, pa onda ti gosti pomisle kako mi živimo u izobilju, nudeći im sve i svašta, ono što su sačuvali za takve prilike. To nećete nigdje naći drugo, još se jedino u Hercegovini osjeti onaj čar praznika, drugdje je to samo reda radi. Pošto smo na takvom položaju, okruženi brdima, kao bedemima odbranjeni od stranih uticaja, sačuvali smo staru srpsku kulturu koliko smo mogli, usudio bih se reći i najviše od svih. Svi se kao nešto stide gusala, evo sada čujem i prijesnaca. Gusle su odlika ovog kraja, kao što je to i prijesnac, sir iz ulja, vino, rakija, kupusa raštana itd. Sve su to baštinili naši stari, a na nama je da li da prihvatimo i sačuvamo ili da se odreknemo. Ne bih se složio da su Hercegovci imali više pismenijih ljudi nego danas. Možda je imalo poznatijih ljudi, mada se i sa tim ne bih složio. Sve je to relativna stvar. Ne znam zbog čega se ovdje nešto prozivaju četnici. Moj đed je bio u kraljevoj vojsci, četnici nazvani kasnije i ne vidim razlog da se bilo ko omalovažava. I dan danas se djelimo, kada je 21. vijek na SNSD, na SDS, na PDP, na Zvezdaše i Grobare, šaraju se grafiti suprotnog kluba, dogovaraju bitke između grupa, a zbog čega? Što neko nosi drugačiji šal i što navija za drugi klub? Moj je đed branio svoje selo, nije išao da kolje i ubija druge. Nije sve crno-bijelo, ima i drugih boja između.

Odgovori

NAPOMENA: Komentari odražavaju stavove njihovih autora, a ne i stavove internet portala TrebinjeLive.info. Molimo korisnike da se suzdrže od vrijeđanja, psovanja i vulgarnog izražavanja. Portal TrebinjeLive.info zadržava pravo da obriše komentar bez najave i objašnjenja.