Dosta je slučajeva da braća zajedno igraju u jednom sportskom kolektivu, ali da nastupaju u tri tima zajedno ipak je rijetkost. Braća Savo i Srđan Andrić igrali su zajedno u FK "Leotar", FK "Mladost" iz Gacka, a zajedno nastupaju i za KMF "Leotar".
Savo je stariji, pa je i prvi ušao u širi spisak za prvi tim Leotara, a nakon toga i Srđan. Zatim je Savo otišao u Gacko, a Srđan u Dubrovnik. Ali, slučajnost ili ne, ubrzo je za Gacko otišao i mlađi Andrić. Poslije Gacka, ponovo se vraćaju na Police da igraju za plavo-bijeli tim.
"Tigrove" i simpatizere Leotara oduševljavali su godinu i po, da bi se stariji Andrić ponovo vratio u Gacko, dok je Srđan ostao na Policama.
Od ljetos su braća ponovo obukla dres matičnog kluba.
Još od malih nogu fudbal je bio njihova preokupacija. Na Tini, gdje i sada žive, golovi napravljeni od dva kamena, fudbalska lopta i društvo iz naselja, bili su glavni razlozi svakodnevnog okupljanja na igralištu.
"Od malena smo igrali fudbal ispred zgrade na dva gola, trčali za loptom, i to je bila ljubav prema najvažnijoj sporednoj stvari na svijetu. Svako dijete je imalo svoje uzore, pa tako i mi. U Trebinju smo gledali mnogo dobrih igrača i trenera, sa kojima smo poslije igrali, odnosno koji su nas kasnije trenirali", kažu braća Andrić, napominjući da je njihova ljubav prema fudbalu došla sama od sebe, što je prelijep osjećaj.
Kako kažu, uvijek su željni pobjeda, što im daje i dodatni motiv da se bave fudbalom. Takav je slučaj i sa malim fudbalom.
Sa igračima sa kojima su igrali naučili su mnogo kako na terenu, tako i u privatnom životu, a poseban osjećaj su prijateljstva koja su stvorena na travnatoj površini, odnosno parketu.
Sa KMF "Leotar" odigrali su tri puta Ligu šampiona, bili prvaci Republike Srpske i BiH, 450 dana bili bez poraza, kada ih je pobijedila Barselona, koja je te 2011. godine bila prvak Evrope u futsalu.
"Tada smo u Rigi, gdje se održavao turnir, igrali i protiv Đera iz Mađarske. Pet minuta prije kraja smo vodili 5:3 i sa tom pobjedom ušli bismo među 16 najboljih u Evropi, ali, primili smo dva gola, nakon čega smo igrali bez golmana jer nam neriješen rezultat nije odgovarao, i izgubili smo 5:7. To nam je jedan od najtežih poraza u karijeri", ističu Andrići, koji su i danas prvotimci kluba malog fudbala.
Oni kažu da u malom fudbalu ima više draži, jer je mali prostor za igru i svakog trenutka se nešto dešava - ima više akcija, prilika...
"Malo je igrača u Trebinju i uopšte koji mogu da igraju i veliki i mali fudbal zajedno, jer se treba prilagoditi terenu, tehnici igranja, broju igrača", kažu Andrići.
Najdraži momenat za Sava je bio kada je kao najmlađi član u ekipi FK 'Leotar' zajedno sa Aleksandrom Jovanovićem, u sezoni 2001/2002. godina, osvojio prvo mjesto kao posljednji prvak Republike Srpske (naredne sezone formirana Premijer liga BiH). S druge strane, za Srđana posebno je ostao drag momenat kada je nosio kapitensku traku protiv Željezničara, u sezoni 2004/2005.
Savo, koji je i trenutni kapiten KMF "Leotar", već neko vrijeme vodi mlađe kategorije u tom klubu sa Draganom Spaićem Ćikalom, i ističe da ćemo ga u narednom periodu gledati u trenerskim vodama u kojima uživa, jer je, kako kaže, sanjao da poslije igračke karijere bude trener, što je njegov veliki životni san, posebno jer obožava da radi sa djecom.
I mlađi Andrić kaže da bi se volio baviti trenerskim poslom, ali naglašava da ima još dovoljno vremena da razmisli. Ipak, za razliku od starijeg brata, volio bi da trenira starije kategorije.
Šta Vi mislite o ovome?