Bileća  je od davnina poznata kao važna raskrsnica puteva, na što ukazuju mnogi arheološki tragovi praistorijskih vremena.

bileca

Najstariji dokumenat koji je do sada pronađen (izvor: dubrovački arhiv), a u kome se pominje Bileća (Bilechia), datira iz 1285. godine. Od istorijskih činjenica, izdvojićemo podatak da se 1388. godine u ovome mjestu odigrala velika bitka u kojoj je vojvoda Vlatko Vuković potukao tursku vojsku.

Današnja Bileća obiluje brojnim vjerskim i kulturno istorijskim spomenicima prošlosti.

Na prilazima gradu, uz obalu bilećkog jezera, nalazi se vještački formirana nekropola stećaka koji su preneseni sa različitih lokacija iz doline Trebišnjice. Od tih stećaka, utvrđeno je da neki potiču iz 14. vijeka.

Veliki je broj hramova koji potiču iz daleke prošlosti.

Crkva Svetog Georgija u Podosoju je veoma stara crkva. Najvjerovatnije je iz turskog doba. Hram Svetih pravednih bogootaca Joakima i Ane u Vrhpolju izgrađen je na srednjovjekovnom Nemanjića groblju. Prema nekim istorijskim podacima, gradnja hrama se veže za 1349. godinu, odnosno godinu prije dolaska Cara Dušana, kada je krenuo posjetiti Dubrovnik.

Hram Svetog Vasilija Ostroškog u Gornjem Vrbnu, po predanju je sagrađen krajem 13. vijeka i bio isprva posvećen „Vaznesenju Gospodnjem“. Turci ga ruše 1687. godine. Porušena zadužbina Nemanjića obnavlja se pod upravom kralja Aleksandra I Karađorđevića. Posvećenje hrama Svetom Vasiliju je bilo iz razloga što je Sveti dolazio u ovaj hram pri putovanju u Nikšić.