Zna se da je katolička crkva u srednjem vijeku zabranila viljuške kao „đavolju alatku“. Tek početkom 16. vijeka ih je dozvolila za upotrebu.

dvor stefana nemanje Legenda o tome datira iz 12. vijeka kada su se sastali Stefan Nemanja i Fridrih Barbaros.

Naime, tada je trajao krstaški rat. Fridrih Barbaros je na čelu krstaške vojske prolazio kroz Srbiju. A 27. jula 1189. godine u Nišu su se sastali Stefan Nemanja i Fridrih Barbaros. Prema sačuvanim istorijskim izvorima tog dana srpski župan je u porti Pantelejske crkve u Nišu ugostio cara Svetog Rimskog Carstva i tom prilikom potpisan je i prvi međudržavni ugovor između ove dvije zemlje.
Mnogi istoričari ovaj ugovor smatraju za prvi srpski međunarodni sporazum. Ovaj prvi ugovor srednjovjekovne Srbije i Svetog Rimskog Carstva nije u potpunosti realizovan. Sporazumu su prethodili pregovori započeti ranije od strane srpske delegacije na dvoru Svetog Rimskog Carstva.

Prema istorijskim izvorima, prilikom ovog susreta Stefan Nemanja i srpska delagacija jeli su koristeći viljuške, dok su Barbarosa i njegove vojskovođe jeli rukama.

Čak se zna i šta su tom prilikom jeli. Pregovarači su se sladili piletinom utrljanom medom, bijelim vinom ili medovačom te da su razgovarali jedinstvenim jezikom pa je slavni Barbaros bez problema razumio velikog župana i na kraju se potpisao otiskom prsta, a Nemanja parafom, kako dolikuje.

Rastko Nemanjić (Sveti Sava) lično se brinuo o Fridrihu Barbarosi. Prema legendi, Sveti Sava je imao iscjeliteljske moći, pa je izliječio Barbarosu, pa je on mogao nastaviti svoj pohod.

Kako to da ga je Barbaros razumio. Jednostavno, njegovo prezime pročitajte unazad i biće vam jasno sve o njegovom porijeklu.

Sorab je naziv za Srbina, a rab se i danas u crkvi koristi kao čovjek/sluga božija.